Poslije Kostajnice se više ne skićemo; bilo je u planu obići još Kostriće, mjesto pokolja u kojem su srpske paravojne postrojbe ubile 16 Hrvata. Među njima su bila i djeca, jedno od dvije i jedno od četiri godine. No, vremena ovaj put nemamo; već nas iščekuju i moramo stići na vrijeme na svečano obilježavanje dana branitelja Sisačko-Moslavačke županije, u Novom Farkašiću. Bez zaustavljanja idemo do Petrinje i odmah dalje za Farkašić.
Tu prisustvujemo svečanim govorima, paljenju svijeća... osim mještana, vojnika, ratnih zapovjednika i nas Veterana, ponosno događaju prisustvuje i Županica Sisačke županije - možda griješim ali nisam dojma da skuplja političke bodove. Ionako nas ovdje nema više od tristotinjak.
Čitam natpis na tabli u Novom Farkašiću i promišljam; kako je ovaj šepavi stil pisanja zapravo primjeren! Ovo je pisano točno onako kako je te rane ratne godine tekla obrana; ljudi koji ratovanju nisu vični bore se oružjem koje nisu upoznali koristeći taktiku koju stvaraju na terenu jednostavno isprobavajući što djeluje a što ne. Tako i ovdje autor piše srcem, pomalo nezgrapno, i kad pročitaš rečenicu nisi baš uvijek siguran što je htio reći, kao što ni ti ratnici nisu znali što se krije u magli dok u nju nisu zašli..
Post je objavljen 16.10.2010. u 14:55 sati.