Pregled posta

Osvrt na duhovnu obnovu 16.10.2010. u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Sigetu

Duhovna obnova odvijala se pod zaštitom Kraljice obitelji.



Prije početka predavanja uvježbavali smo našu himnu Kraljici obitelji.



p. Augustin Kordić - voditelj duhovne obnove

Nakon pozdrava domaćeg župnika fra. Josipa Korena, koji je ustanovio da nas ove godine ima nešto više nego lani, zazvali smo Duha Svetoga i pjesmom pozdravili našu nebesku majku Mariju, a fra Augustin Kordić započeo je prvi dio predavanja o Blaženstvima:

«Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

Neki glumac u vrijeme teškog komunizma dobio je zadatak da na pozornici izruga Blaženstva. A on je došavši na pozornicu, pun vjere u Boga svečano pročitao Blaženstva. Znao je da je za njega završena glumačka karijera. Dobio je otkaz i završio u zatvoru. Međutim, on je smatrao da mu je dana prigoda da navijesti Riječ Božju narodu.

Što je to sreća i zašto je tako teško posjedovati sreću?
Zar se ona ostvaruje tek poslije smrti?
Zar Bog ne želi čovjeku sreću i na ovoj zemlji?

Crkva nas poziva da pažljivo slušamo Blaženstva i u njima otkrijemo sreću.
Blaženstva su Kristov proglas sreće. Čudna neka sreća, a ipak, prava sreća.
Isus nije filozof ni psiholog i ne analizira sreću nego odgovara na vječno pitanje: gdje pronaći sreću? Kako doći do nje ili još točnije, kako je prihvatiti od Boga. Jer sreću ne treba osvajati, ona dolazi odozgo kao Božji dar.
Ako misliš sam postići svoju sreću, zatvaraš se Božanskom daru i onemogućuješ si da budeš sretan. To potvrđuju mnogi ljudi koji podnose i velike žrtve ne bi li se domogli sreće. No ta sreća izmiče ruci koja se pruža da je zgrabi.

Iluzije napokon padaju. Zašto čovjek, koji je stvoren za sreću, ne može postići sreću vlastitim snagama? Zato jer u sebi posjeduje duboku usmjerenost prema Bogu i ne može biti sretan osim u Bogu. A Bog se daje kako hoće. On je gospodar ljudske sreće i jedini koji može ispuniti srce koje za njim gladuje. «Gospodine, ti si nas stvorio za sebe i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi.!» Sv. Augustin je doista imao pravo to reći jer je dugo lutao i na raznim mjestima tražio sreću.

Savršena sreća može se postići samo u vječnosti. No Isus nas preko blaženstava uči, da ta sreća počinje već ovdje na zemlji. Bog ne čeka čovjekovo nebesko stanje da bi mu se darovao. On daje svoju ljubav onima koji žive na zemlji i odgovara na duboku potrebu njihova srca te im se daje u mjeri u kojoj se otvaraju njegovoj ljubavi.

Prva istina o blaženstvima, koju treba prihvatiti, jest da sreća dolazi od Boga. Nema drugog izvora sreće. Sreća je uvijek na dohvat ruke i na nama je da ju samo prihvatimo ili odbijemo.
Blaženstva nam pokazuju uvjete sreće koje ne bismo nikada očekivali ni zamislili. Božja mudrost neuporedivo nadilazi naše pojmove. Bog je posve drugačiji i njegov program sreće je posve drugačiji od našega. Jer misli vaše nisu moje misli...
.
Obećavanje blaženstva siromašnima i onima koji trpe – to izgleda tako malo stvarno. U svijetu koji nas okružuje možemo otkriti jednu drugu kartu sreće, onu koja upravlja stavom mnogih ljudi i žena.

Kako bismo mogli izraziti blaženstva ovoga svijeta?
Možda ovako:

Blago onima koji zarađuju mnogo novca.
Blago onima koji mogu zadovoljiti svoje sklonosti.
Blago onima koji ne trpe i kojima u životu sve uspijeva.
Blago onima koji se uspiju nametnuti i vladati drugima.
Blago onima koji slobodno čine ono što se njima sviđa i ne prihvaćaju drugo pravilo osim vlastite volje.
Blago onima koji najviše grabe od onoga što im se pruža u svijetu pa makar i preko korupcije.
Blago onima koji pobiru uspjeh i koji su obožavani.
Itd.

Isus pokazuje da su sva ta blaženstva lažna i poziva čovjeka da razmišlja o vrsti sreće koju traži. Nije istina da bogatstvo pribavlja sreću. Nema čovjeka koji je toliko sretan u svom bogatstvu, koliko je sv. Franjo bio sretan u svom siromaštvu.
Nije istina da je sreća rezervirana za onog koji nema patnje i boli. Nije istina da si onaj, koji uzima najviše i odbija davati drugima, zbog svog egoizma pribavlja sreću, itd.

Oni koji se daju zavesti lažnim blaženstvima, imaju površan pojam sreće. Oni misle da se sreća može postići lako. Prava je sreća ona koja razveseljava dušu do dna.
Evanđelje je radosna vijest; vijest koja čovjeka čini sretnim. Ta se sreća daje onima koji traže Boga.

Jesu li blaženstva upravljena svima i jesu li ih svi sposobni shvatiti?
Blaženstva su upravljena svima. Isus želi svima dati potpunu sreću.
Svi mogu shvatiti smisao i zahtjeve blaženstava, već prema mjeri u kojoj se otvaraju Božjoj milosti, i odatle izvesti praktične zaključke za svoj život..

Postavlja se pitanje, da li pojam sreće, izrečen u blaženstvima, ima dubok utjecaj na život kršćana. To ovisi o tome, koliko ih čovjek usvoji u svom životu.
Utjecaj karte blaženstava ovisi o uvodnom blaženstvu, koje je Isus izrekao: Blaženi oni koji slušaju Božju riječ i vrše je! To je prvo blaženstvo koje je Isus izrekao, a nije među ovim navedenima.

Zašto blaženstva teško ulaze u kršćanski život?
Neki prihvaćaju samo ovdje navedena odricanja kod blaženstava. «Ako moram trpjeti, pa dobro, trpjet ću!» To bi bilo donekle neshvaćeno blaženstvo.
Drugi se opet boje patnje. A tko se ne boji patnje? Kad dođe patnja u život, oni nisu lišeni sreće. I u patnji može se biti radostan. K patnicima često dolaze zdravi ljudi ne samo po savjet nego i sreću. Pjesma stvorova napisana je kad je Franjo osjećao veliku bol; kad je bio skoro slijep i teško bolestan.

PJESMA STVOROVA
sv. Franjo Asiški

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.



Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

Pjesma nije napisana odjednom nego progresivno. Ovi zadnji stihovi napisani su neposredno pred smrt, ali je početak hvalospjeva nastao onda kad je Franji bilo najteže.

U patnji je mir. (Da, ja puno trpim ali je u duši mir – sv. Mala Terezija)
Postoji samo jedna sreća – ona, sjedinjenja s Bogom.

Da li se put sreće izražava jedino kroz ova blaženstva? Da li je to sve što je Isus htio da znamo o svojoj sreći?

Blaženstva izražavaju bitne odrednice a cijela Kristova nauka doprinosi rasvjetljenju naravi sreće.
Ne smijemo izgubiti iz vida da osim Blaženstava u Matejevom evanđelju nalazimo i druga blažentva koja je Isus izrekao u raznim prigodama.
Blažen onaj koji se ne sablazni nada mnom. Što to znači? Kako se možemo sablazniti nad Isusom? I te kako možemo! Dobro je dok nas ne zahvati patnja, ali kad dođe patnja i pokuca na vrata naše duše, kada dođu razne bolesti, onda čovjek počne prigovarati. Bože, zašto si to meni dopustio? Pa ja nisam kriv, ja sam činio dobro itd. Čovjek se počne sablažnjavati, kako to Bog može njemu dopustiti. A Isus kaže: Blažen onaj, koji se ne sablazni nada mnom!

Blažen onaj, koji za svoj stol poziva siromahe, bez da mu se uzvrati! Blažen onaj, koji nasljeduje pouku poniznog služenja itd.
Blaženi oni koji ne vide, a vjeruju!
Još ima jedno blaženstvo koje se nalazi u Djelima apostolskim, a prenosi nam ga sv. Pavao: Blaženije je davati nego primati! Svi smo vjerojatno tu sreću osjetili. Bilo nam je teško nešto dati, ali kad smo dali, onda smo osjećali zadovoljstvo. Dati bez da tražimo uzvrat; dati besplatno; to je sreća i zadovoljstvo.

(Još puno je p. Kordić govorio o blaženstvima u nastavku drugog i trećeg predavanja, a o tome ću možda pisati u slijedećim postovima, jer, ruku na srce, ovaj post je već i tako predugačak!)

Sada još samo malo slika:



Sv. misa



Propovijed



Pjevači sa orguljašem....



Pričest pod obje prilike





Post je objavljen 21.10.2010. u 23:44 sati.