Da, naravno da nije o zanokticama. Ova saga zapravo je o zdjelastim ovojnicama i jednom manjem dikobrazu. I tako su dikobraza prenašali preko ceste nekoliko puta samo da se uvjere da ga je teško nosit. Nisu vjerovali samim sebima (?). Međutim, on je volio leteće ptice, čak i one leteće ptice koje nisu mogle letjet. ta ga je opsesija počela opsjedat opsjedom o prvoj letećoj ptici koju je vidio kako ruje po krtičnjaku snažnim šamarelicama stopalima po zemlji, te zatim silovitim mahom zamahuje taj krtičnjak sebi na leđa . Bio je veličine dna miksera, a ta ptica imala je noge do poda, koljena do laktova i ramena do ruku. Jedino kad je znala prestat rovat je kad bi netko ošamario njeno stopalo brojilom istosmjerne struje, u takvim trenucima iz izbezumljenog bez uma ljenog nogu pogleda prestala bi svaka rotacija rotiranja rotirajućih rožnatih rodbina iza bine, i to do daljnjeg. Dosta? E pa ne znam od kud da prestanem.
Napomena za sezonu siječanj/veljača:
Neki su možda imali priliku naslušnuti da nisam u vremenu između međuvremena omeđio svoj strah od vrhnja, samo ću reći dvije stvari.. Prvo, strah od vrhnja moja je najveća klaustrofobija od visine.
Post je objavljen 17.10.2010. u 21:24 sati.