Dolazimo u Dubicu i u tom gradiću uz Unu zastajemo na okrijepi pripremljenoj za nas. Hvala, baš je pasalo!
Nakon par minuta stajanja čujem brundanje neke moćne mašine s kraja kolone - bacam oko da vidim tko to odlazi, ali ne odlazi nitko, već dolazi! Dostiže nas i pridružuje nam se Tom! Ganjao se za nama jer je kasnio u startu, ali tu nas je dostigao i baš mi je drago; svojom pojavom i životnošću doprinosi općem koloritu i kako god rijetko vozio s nama pravi je bajker i frend.
Odlazimo zapaliti svijeće, i u zagrljaj me hvata Orkan; dok hodamo tako pita me jesam li ja taj "...Ski, ...ski - ma nešto takvo!" Shvaćam da mi je (bar napola) zapamtio ime zbog audio-zapisa brojnih govora s prošlog obilaska križnog puta kod Petrinje. Taj čovjek stvarno živi dane ponosa i slave!
Post je objavljen 16.10.2010. u 12:49 sati.