Ja stvarno ne znam komu je palo na pamet da odigramo zaostalu tekmu 5. kola lige veterana u petak. Od kada veterani ligu igraju petkom? Mislim stvarno... petak i veterani. Uopće se ne slaže. To da je neka bela ili kotlić u igri eeee to bi bila druga priča. Probati ću vam pojasniti, pa čak i vizalno da vam bude lakše. Dakle ovo je (sada klikni na ovo crveno, tu pored)
Drevna TVRĐA Osijek
Pogledajte tu gore iznad broja 8 na karti. Vidi se južni gol našeg igrališta. A pogledajte sada brojeve 15 i 16. Trg. Tu se danas odvijalo 15. HRVATSKO NATJECANJE U KUHANJU FIŠ – PAPRIKAŠA – PREDNATJECANJE. Mi bi rekli kvalifikacije za sutrašnje finale.
Ljudi, to je 46 kotlića fiša i svi se trude biti najbolji kako bi se plasirali u sutrašnju završnicu.
A mi igramo zaostalu tekmu neznamkojegkola, svega 100 metara zračne udaljenosti od tih fenomenalnih mirisa. Jebem ti sreću takvu. I kako onda igrati?
Nama se mantalo u glavi, bolio nas želudac a nosnice su trpile silne napade miomirisa. Bilo je to preteško za nas. Vidim posložen stol: 7 kg šarana, 1,5 kg soma i 1,5 kg štuke10 srednjih glavica luka, slatke mljevena paprika, 1 lit kuhanog domaćeg paradajiza, 2 lit bijelog vina, sol, ljuta mljevena paprika, 5 ljutih feferona 10 lit vode. Koja slika, čovječe.
Onda redom krećeš zamišljeni virualni ritual.... crveni luk skuhaš u malo vode, pa ga nožem maksimalno usitniš do stanja kaše. Mikser ga spali, nije fora. Treba nožem. Pa stavljam komade ribe koja ne smije biti presitna (ima previše kosti) ali ni prevelika (puno masti), u kotlić, pa tu kašu od luka, baranjske feferone (ja preferiram žute), malo soli, mljevenu papriku od gđe. Piroške iz Suze (inače dobro držeća udovica) ili Lacike iz Luga, jer druge mi nisu baš... domaći kuhani paradajiz i hladne vode. Pa onda sve to stavljam na jaku vatru (najbolja je od bukovine) i kada sve proključa kuham još 35 minuta. Onda nekih 5 minuta prije kraja kuhanja dodam vino i baš uvijek stavljam Mišikinu Graševinu I dok sam sve ovo zamišljao, u drugoj šerpi kuhali su se domaći rezanci. Čujem kako mirišu, široki, od puno jaja... jebemti.
Kad odjednom neki lik u zelenom dresu trći pored mene. "Pa Kljun, drži ga, sruši ga, prekid..." viču suigrači a meni miriši... čudo jedno. Koji zeleni? Ma jebeš zelenog... Ajmo na Trg" velim im ja...
Eh da tekmu sa Klasom iz Čepina smo izguubili 1:2. Evo i razloga. Čepinčani su otporni na mirise fiša, čak im se i malo gadi jer oni jedu samo svinjetinu, eventualno prasetinu na ražnju. Dakle oni su igrali a mi šnjofali. Ali ne svi. U Legama igraju četiri Čepinčanina koje smo mi malo pripitomili ali krv nije voda.... Ukratko biješe to ovako:
Nevista koji je golman, učinio je sve da ne dotakne dvije lopte loje su išle u okvir gola. Uspio je. Ali nije to ništa. Bolje mir u selu nego negativne tenzije. Dosta je što nas Sanader zajebava.
Zrno, razbijač napada svih protivničkih ekipa na ovoj tekmi nije napravio niti jedan prekršaj. Pa kako bi grubostima na svoje? Osim toga njegova supruga kuma je malog od jednog čepinskog igrača i kako bi mu na oči došla? Bože sačuvaj.
Dado je pak naš glavni kreativac ali je danas poželio igrati zadnjeg igrača obrane. Zlu netrebalo, ako čepinčani niti ne zapucaju da on kao slučajno "doda" Nevisti recimo u lijeve rašlje.A šta da mu čovjek kaže? Uljara u krizi, on s par momaka što igraju za Čepin tamo protestira i sada da im gura kroz noge? Nije uredu, zar ne? Razumijemo i njega.
dr. Zvone je posebna priča. Čovjek je privatnik i svima njima i njihovim širim obiteljima popravlja zube. I što sad? Bezobrazni Ilija ga je tri puta proigrao u apsolutno bezizlaznu situaciju. Mrtve šanse. Ali ono, pa to bi i semogodišnje dijete zabilo, no Zvone se uspio kao spetljati pa jednom dodati golmanu, jednom pasti jer se sapleo na liniju peterca i treći puta ukopao se od straha jer je već obišao golmana ali onda je golman viknuo, dosta glasno i grubo... STANI NEEEE i Zvone se ukopao. Kao što je i red. Osim toga, kako će mu žena na Čepinsku špicu izaći kavu popiti i susresti se sa suprugama Čepinčana... gorka bi to kava bila. Bolje ovako.
Eh da njima se priključio i Talijan. On je u strahu. Zato što je Talijan. A oni su čepinska skupina. I što mu je činiti? Predati se naravno. Stati na njihovu stranu. Ajutooooo! Tipično Talijanski. Tako kada su naši Čepinčani zakazali i nisu nas uspjeli "prodati" Talijan je to popravio na besraman način, u Hrvatskoj dosad neviđen.
No miris fiša širio se Tvrđom. Nismo ni riječ rekli našim Čepinčanima. Otišli smo na Trg Sv. Trojstva. A to je tek prednatjecanje. Sutra samo najbolji fiševi, tamburaši, vrhunsko baranjsko vino.... Dobro nam došli
Post je objavljen 15.10.2010. u 21:24 sati.