Jeste li primjetili kako su relativno ceste koincidencije u zivotu. Danas se sjetis, ne znas kako niti zasto, neke osobe koju godinama nisi vidio i sutra je sretnes na ulici. Tako se meni nesto dogodilo sa pokerom. U Italiji, gdje zivim vec gotovo 20 godina, od proljeca se preslo na zemaljsku digitalnu televiziju. Na novoj TV sam pronasao jedan novi kanal, potpuno posvecen pokeru. 24 sata na dan daju snimke raznih turnira, a imaju i malu seriju poker skole. Ja se vracam kasno iz ureda, negdje oko 7 navecer, i obicno sam prilicno umoran, vise mentalno nego fizicki. Najbolji odomor je sjesti pred televizijski prijemnik i buljiti u ekran, a ovo s pokerom sam otkrio kao najzanimljiviju temu.
Nakon sto je proslo ljeto, odlucio sam i ja da malo zaigram, a ne samo da gledam kako drugi to rade. Upisao sam se na facebook jer su mi prijatelji rekli da se tamo moze besplatno igrati; ja nisam kockar, ali sam znatizeljan. I tako sam poceo sa mojom novom zabavom, nova igra koja mi se prilicno svidjela, ali... Ono sto sam gledao na televiziji, nema veze sa besplatnom igrom online. Ne igra se za novac i pristup je sasvim drukciji. Neko ide all-in i pola stola ga prati. U zivo cete vidjeti najvise dojicu da zovu na all-in. I tako, nakon samo tjedan dana iskustva u igranju preko Interneta, dobijem poziv za jedan freeroll turnir online preko kojega se mogu plasirati za turnir u zivo koji ce se odigrati u Budimpesti. Necu vam ovdje otkriti kako to da sam dobio poziv, ali sam trebao u tom periodu prisustvovati jednom sajmu u glavnom gradu Madjarske i stvar je sa tim povezana.
U programu je bilo 10 turnira online i sa svakoga od njih se plasira prvih 5. Igralo se srijedom i cetvrtkom, tako da sam zbog toga izgubio par utakmica Champions League, ali je vrijedilo. Igra potpuno drukcija nego ona gdje se igra besplatno. I ovdje se nije nista placalo za ucestvovanje, ali je postojala nagrada, igranje u zivo. Svi vrlo oprezni, bez puno all-inova i bez puno blefova. Konacno sam bio poceo igrati sa zadovoljstvom i malo, pomalo stjecati psiholosku sigurnost, jedan od najvaznijih elemenata u pokeru, i dublje prodirati u samu srz natjrecanja. Vrlo je vazno znati igrati, ali i sreca ima jako veliki udjel u konacnom rezultatu. Uspio sam se plasirati na zadnjem, desetom turniru, sto je bilo izvanredno jer sam odigrao veliki broj partija i stekao odredjeno iskustvo.
U sajamskoj hali na perifiriji Budimpeste s nestrpljenjem sam ocekivao pocetak u 15:00. Bio je petak, 8. listopad 2010 godine. Ukupno nas je bilo 72., osam stolova sa po 9 igraca. Svatko je dobio 5000 chips-a i pocelo se igrati sa ulogom 25/50. Bio sam vrlo napet i nisam se uspijevao opustiti. Ni karte me nisu htjele. Nakon sat vremena igre, pauza od 15 minuta. U nastavku sam se osjecao opusteniji, ali karte i dalje nisu dolazile. Konacno dobijem asa i kralja u trefu. Lik prije mene dize na 1400. Ispred mene stoji 4000: all-in. Lik prihvaca izazov i okrece asa i damu; bolji sam od njega. U flopu jedna dama i tlak mi opada na minimum. Turn i river ne pomazu i vani sam.