Jon Kabat-Zinn
Izdavač: VBZ
Svjesnost je svijest o svakom trenutku. Njeguje se smišljenim obraćanjem pozornosti na ono čemu inače nikada ne posvećujemo pozornost. To je sustavni pristup razvijanju novih oblika nadzora i mudrosti u našem životu, koji se temelji na unutarnjim čovjekovim sposobnostima za opuštanje, obraćanje pozornosti, svjesnost i za uvide.
Postoje razdoblja kada morate zapaliti jednu vatru kako biste ugasili drugu.
Razumno je izbjegavati izloženost nepotrebnoj boli i nevoljama. Naravno, svi se katkad moramo odvojiti od svojih nevolja. No, ako bijeg i izbjegavanje postanu uobičajeni načini rješavanja problema, ovi se samo udvostručuju. Neće nestati zamahom čarobog štapića. Kad okrenemo glavu od svojih problema ili pobjegnemo od njih, uništavamo i potiskujemo zapravo svoju moć rasta. Mijenjanja i iscjeljivanja. Kad pogledamo u srce stvari, suočavanje s problemima najčešće je jedini način njihova prevladavanja.
Nadate li se da ćete snagu vlastitih problema iskoristiti da vas pokrene u tom smjeru, morat ćete biti usklađeni, upravo kao što je mornar usklađen i osjeća brod, vodu, vjetar te vlastiti smjer. Morat ćete naučiti kako se ponašati pod najrazličitijim vrstama stresnih uvjeta, ne samo kad je sunčano, a vjetar puše upravo u smjeru u kojem i vi želite ići.
Katastrofa ovdje ne označava nesreću. Prije bi se moglo reći da se odnosi na bolnu sveobuhvatnost našeg životnog iskustva. Obuhvaća krize i nesreće, ali također i sitne nevolje: kapi koje prelijevaju čašu. Izričaj nas podsjeća da je život uvijek protočan, da je sve đto smatramo trajnim zapravo tek privreeno te da se neprestano mijenja.
Da, imala sam i ja svojih trenutaka, a kad bih sve morala ponovno proživjeti, imala bih ih još i više. Zapravo, pokušala bih živjeti isto tako kao da i nema ničeg drugog. Samo trenuci, jedan za drugim, umjesto da toliko mnogo godina živim unaprijed.
Nesvjesnost može dominirati umom u svakom trenutku, i shodno tome, može imati utjecaj na sve što radimo. Možda ćemo otkriti da se najveći dio vremena zapravo služimo automatskim pilotom, da mehanički funkcioniramo, nedovoljno svjesni onoga što radimo ili doživljavamo. Kao da veliki dio vremena nismo kod kuće, ili smo da se drugačije izrazim, samo napola budni.
Misli su iznimno snažne, osobito u kriznim razdobljima ili tijekom emocionalnih potresa, tako da vrlo lako zamagle svijest o sadašnjosti.
Za život su nam na raspolaganju samo trenuci.
Čemu protrčati kroz neke trenutke kako bismo stigli do drugih, 'boljih'? naposljetku, svaki od tih trenutaka u tome času predstavlja vaš život.
Najvažnije je vježbati s umom početnika, kao da svaki put uvijk iznova susrećete svoje tijelo. To znači živjeti iz trenutka u trenutak i odbaciti sva očekivanja i predrasude.
Možemo proživaljavati cijeli svoj život umjesto da živimo samo za odmor ili neka druga 'posebna' razdoblja kad će sve biti 'savršeno sređeno' da bismo mogli izazvati očekivani osjećaj nutarnjeg spokojstva i vedrine.
Izazov je u tome da spokojstvo, nutarnja ravnoteža i dar jasnog viđenja postanu dio našeg svakodnevnog života.
Misli su nam kao neka koprena koja nam ne dopušta da stvari gledamo kao da ih vidimo prvi put. Ono što ugledamo identificiramo uz pomoć misli, uma koji sve stavlja u kategorije i brzo određuje.
Kad se poistovjetimo s trajnim, čvrstim 'ja' to je, prema Einsteinu zabluda svijesti, oblik samoutamničenja. Na drugom je mjestu napisao da je 'istinska vrijednost ljudskoga bića prvenstveno određena mjerom i smislom u kojem je postigao oslobođenje od vlastitog ja.
Post je objavljen 15.10.2010. u 13:06 sati.