Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/procitano

Marketing

Transurfing 5 Jabuke padaju u nebo

Vadim Zeland
Izdavač: Planetopija

Energija čovjekovih misli u određenim je uvjetima sposobna matrijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se tajanstvena sila – izvanjska namjera.

Sloj vašeg svijeta ponovno vraća izgubljenu svježinu: sladoled vas podsjeća na onaj isti okus iz djetinjstva, a nada ponovno poprima mladenački zanos. No najvažniji je karakterističan osjećaj unutarnje slobode – privilegija da živite u skladu sa svojim načelima.

Stvarnost se očituje u dva obika: fizičkom koji možemo dotaknuti rukama i metafizičkom koji se nalazi izvan granica percepcije. Oba oblika postoje istodobno, međusobno se prožimaju i dopunjuju.

Energija misli ne nestaje bez traga. Ona može materijalizirtai sektor prostranstva varijanti koji po svojim parametrima odgovaraju odašiljanju misli.

U čovjekovoj svijesti se počinje stvarati nevesela realnost koja se postupno materijazira – postaje stvarna.

Čovjek izravnim djelovanjem utječe na objekte materijalnog svijeta, a svojim mislima utjelovljuje ono čega u tom trenu još nema.

Misaona slika ili kako to zovemo u transurfingu – slajd – može biti potpuno materijaliziran. Slajd treba sustavno vrtjeti u mislima dovoljno dugo vremena. Jedinini je problem što ljudi u pravilu nemaju dovoljno strpljenja. Oni se s oduševljenjem zapale za neku ideju, ali se potom brzo ohlade i pospremaju zamisao u ladicu.

Moj se svijet brine o meni! Sjetite se da se nekada u djetinjstvu svijet uistinu brinuo oo vama, a vi to niste cijenili, već ste prihvaćali kao normalno. Pogledajte u prošlost. Možda se nešto slično dogodilo kod bake na selu? Unutarnji se pogled vraća u te daleke dane kada ste se osjećali ugodno i spokojno. Fragmenti sjećanja se ponekad očituju vrlo živo. Čini se kao da iz kuhinje dolazi božanstveni miris – baka peče kolače. A možda sjedite na obali rijeke s udicom ili se na saonicama sanjkate niz brdo... Kako je to izgledalo? Sjećate li se tog karakterističnog osjećaja bezbrižnosti?

Čovjek odrasta, a svijet za njega čuva sve najbolje, dariva ga novim čudesni igračkama i s ljubavlju ga njeguje. Svijet se brine o svojem pitomcu. On je ljubimac i miljenih svijeta. Sretnih otkriva mnoštvo novih zadovoljstava zato što mu se sve događa po prvi put, ali nije svjestan da u tom trenutku uživa u životu. To shvaća tek nakon mnogo godina dok se sjeća kako je sve bilo dobro i ispravno u usporedbi sa sadašnjim stanjem.
No zašto s vremenom sve boje života gube sjaj i lakoću bezbrižnosti smjenjuje uznemirujuća briga? Zato što se s odrastanjem broj problema povećava? Ne, već zato što odrastanjem čovjek postaje sklon izražavanju negativnih odnosa. Nezadovoljstvo je puno snažniji osjećaj, nego jednostavno zadovoljstvo zbog ugode i spokoja.
Ne shvaćajući da je ionako bez obzira na sve sretan, čovjek od svijeta sve više zahtijeva. Zatjevi pitomca rastu, on postaje razmaženiji i nezahvalniji. Svijet naravno ne uspijeva zadovoljiti brzorastuće potrebe i razmaženko već počinje iz sve snage izražavati pretenzije. Mijenja svoj odnos prema svijetu: Ti si loš! Ne daješ mi sve što želim! Ne brineš o meni! I u taj se negativan odnos već unosi sva sila jednistva nezadovoljne duše i hirovitog razuma.

To nije isprazan poziv da na svijet gledate s optimizmom, već konkretan posao oblikovanja svoje stvarnosti.

Najvažnije je da ne žurite. Jer u skladu s trećim principom ogledala njemu treba vremena kako bi se sve vratilo u prijašnje stanje. U početku vam treba strpljivost i prisebnost. Morate razumjeti da obavljate konkretan posao oblikovanja svoje stvarnosti.
Posao se sastoji od sljedećg. Kad se nađete u bilo kojoj prilici, čak i onoj najbeznačajnijoj, ponavljajte formulu amalgama – u bilo kojoj prilici, bez obzira na to događa li se nešto loše ili dobro. A ko se susrećete s nečim dobrim, ne zaboravite potvrditi da se svijet uistinu brine o vama. Konstatirajte tu potvrdu u svakoj sitnici. Kad naiđete na eugodne okolnosti i dalje ponavljajte da se sve odvija kako treba, po principu koordinacije namjere.
Na koji god način da se poslože okolnosti, vaša bi reakcija trebala biti jednoznačna – svijet se u svakom slučaju brine o vama.

Otopite led nepovjerenja. Kad naiđete na problem, čak i onaj najmanji, recite si: Dopuštam svijetu da se brine o meni. To ne znači da baš ništa ne treba poduzimati i da treba sjediti prekriženih ruku. Riječ je o tome da se naviknete na pomisao da se sve treba složiti samo po sebi kako je najbolje za vas, po definiciji. Ogledalo će vašu predodžbu ispravno odraziti: Neka bude onako kako mislite!

Što se događa kad čovjek nešto mrzi? On u taj osjećaj unosi jedinstvo duše i razuma. Jasna slika koja se besprijekorno odražava u ogledalu ispunjava cijelo sloj svijeta. U svom životu u izobilju dobivaš ono što mrziš. To rezultira još većom čovjekovom ljutnjom čime se ponovo povećava snaga tog osjećaja. Mentalno čovjek sve šalje 'nekamo'. Neka sve ide ...! Ogledalo taj bumerang vraća nazad. Ti si poslao i tebi su poslali istim putem. Količina neugodnosti raste? Dakako! Ako stojiš isprd ogledala i vičeš: Nosi se! Kakav će se odraz pojaviti? Odraz tebe kako nestaješ zajedno sa svojim svijetom.

Lijepima postaju oni koji imaju sklonost diviti se samima sebi – u tome je njihova tajna. Oni se povode za pravilom: Ako se sviđam sebi, to će se neprestano potvrđivati.

Da bi se lansirao mehanizam izvanjske namjere potrebno je ispuniti peti princip ogledala: potrebno je preusmjeriti pozornost s odraza na sliku. Drugim riječima, vlastite misli uzeti pod kontrolu. Ne razmišljajući o tome što ne želiš i pokušavaš izbjeći, nego o tome što želiš i pokušavaš postići.

Sve je vrlo lako. Negativan je odnos potrbno zamijeniti pozitivnim. Treba provesti inventuru misli i ukloniti sve pojmove određene česticom 'ne'. Nezadovoljstvo, neiskrenost, neodobravanje, nepovjerenje u uspjeh i tako dalje, sav taj otpad treba gurnuti u veću i baciti u smeće. Vaše bi misli trebale biti usmjerene na ono što želite i volite. Tek će se tada u ogledalu odražavati samo ugodne stvari.

Ako mislite da je namjera odlučno traženje od svijeta onoga što vam tobože pripada, ništa nećete dobiti. Shvatite da samo trebate izvršiti narudžbu i dopustiti svijetu da je ispuni. Jer ako zahtijevate, tražite, bojite se i sumnjate, jednostavno mu ne dopuštate da to učini. Sivjet u tom slučaju također nešto zahtijeva, traži, boji se i sumnja, to jest savršeno besprijekorno odražava vaš odnos. On je samo ogledalo.
Potrebno je to duboko osjetiti. Pustite svijet, dozvolite mu da za vas bude ugodan i to upravo sada. To je nepostojan, prolazan osjećaj, brzo odlazi, ali ga trebate uhvatiti. Zamislite na trenutak nevjerojatnu stvar: neprijateljski, problematičan, težak, neugodan svijet odjednom vam postaje radostan i ugodan. Vi mu to dopuštate. Odlučite sami.
Ne radi se o tome da po definiciji budete sretniji, nego da u svoj život pustite sreću.

Šesti princip ogledala glasi: opustite svoj stisak i dopustite svijetu da se kreće po tijeku varijanti. Unutarnja namjera mijenja svoju usmjerenost na suprotnu stranu što dovodi do paradoksa: kad se odreknete kontrole, dobivate stvarnu kontrolu nad situacijom.
Sve što vas okružuje pogledajte očima promatrača. Vi ste sudionik kazališnog komada i istodobno glumite s odmakom, opažajući svaki pokret u okolini. Ako vam štogod prdlože, ne žurite s odbijanjem. Ako dobijete savjet, pokušajte razmisliti o njemu. Ako čujete tuđe mišljenje, ne ulijećite u diskusiju. Ako vam se čini da netko nešto ne radi dobro, pustite ga. Okolnosti su se izmijenile, ne trebate se zabrinjavati, već pokušajte prihvatiti promjene. Čime god da se bavite, radite kako je najlakše. Ako se nađete pred izborom, dajte prednost varijanti koja vam lakše polazi od ruke.
To ne znači da se morate sa svime potpuno slagati. Jedna je stvar zatvoriti oči i prepustiti se utjecaju bujice koja te odnosi, a sasvim druga namjerno i svjesno kretati se po tijeku. Sami ćete shvatiti gdje treba zategnuti uzde, a gdje svjesno popustiti. Pustite svijet i pratite njegovo kretanje. Promatrajte ga kao mudar učitelj koji mladiću ostavlja slobodu izbora, samo ga s vremena na vrijeme pogurne u potrebnom smjeru. Vidjet ćete kako će se svijet obaviti oko vas.

Sedmi princip ogledala: svaki odraz doživljavajte kao pozitivan. O čemu god se radilo, ne možete točno znati je li to za vas dobro ili loše. Onda birajte najbolje!
Još bolje, kad se sve uspješno odvija, ne treba to prihvaćati ravnodušno, kao da se samo po sebi podrazumijeva, već radosno, s pojačanom osviještenošću da je sve prekrasno. Ma što da se događa, sve ide kako treba. Ovo nije ništa drugo nego poznati princip koordinacije namjere.

Zapravo nema nikakvog proturječja. Jedan čovjek nije sposoban svojom namjerom stvarno utjecati na život drugoga. čovjeku je dana moć da oblikuje samo sloj vlastita svijeta.

Slobodna energija dolazi iz svemira, teče energetskim kanalima i očituje se kao svježina ili životni tonus. To je zapravo energija namjere, zahvaljujući kojoj se čovjek osjeća sposobnim za aktivne i odlučne radnje. Ako ste iz dana u dan prikovani uz dosadan ili naporan posao, a snage imate samo za ispunjavanje rutinskih radnji i ništa vam se ne da, to dokazuje krajnje nizak stupanj energetike.

Energetski se kanali sužavaju kao kod stare cijevikoja je nakupila kamenac, zbog čega se mlaz energije pretvara u tanki mlazić.

Oslobodite se, dajte si više prostora. Sastavite popis ograničenja koja vas opterećuju i skinite ih s vrata. Tada ćete se odmah osloboditi rezerve energije namjere i omogućiti vam da se krećete dalje.

Ako danas intenzivno uvježbavate svoju energetiku, sljedeći dan očekujte posljedice. Mislite da će doći do porasta? Koješta! Obrnuto, potpuna malaksalost. Jer ako nakon duljeg prekida provodite intenzivne tjelesne vježbe, sljedećeg vas dana bole svi mišići. Isto se događa i s vježbanjem energije namjere, samo što u tom slučaju ne osjećate bol, već umor i potištenost. To vas ne treba uznemiriti, zato što će uskoro sve doći na svoje mjesto.

Skepticizam i apatija svjedoče o niskom stupnju energetike.

Mogli ste primjetiti da se nadahnuće katkad neobično ponaša. Ponekad postoje trenuci duhovnog poleta kada se nemoguće čini mogućim, ali se iz nekog razloga entuzijazam ubrzo gasi i zamjenjuje ga pragmatičnost. Optimistična vatra brzo dogorijeva i oko vas se opet stvara prethodna slika svijeta u kojemu se ideje ponovno počinju činiti beznadnima. Kakva korist od nadahnuća koje može graditi samo kule u oblazima?
To uopće nije nadahnuće, nego euforija. To se stanje javlja pri naglom prijelazu iz niskog stupnja energetike u visoki. Sličan se prijelaz događa pri upotrebi jakih stimulansa ili kad jednostavno neka neobična informacija uznemiri maštu.

Stvarne ideje zapravo nastaju samo iz stabilne energije namjere. Pritom se nalaze blizu tijeka varijanti.

Potrebno je da se naviknemo stalno obraćati pozornost na stanje oko nas, doživljavati se kao dio svijeta, nalaziti se u njegovom kontekstu, tražiti one poveznice koje nas s njim spajaju. Drugim riječima, potrbno je biti zaseban djelić svijeta i istodobno se u njemu izgubiti.

Besciljno izvodeći vježbe, beskorisno trošite vijeme i snagu. Kad pozornost nije usmjerena na cilj, nego na napor, tada jednostavno trošite fiziološku energiju i to je sve. Jer napor je put do cilja, sredstvo njegova postizanja.

Mala svjetiljka može osvijetliti samo uzak prostor. Usko usmjereno svjetlo lasera vidljivo je na udaljenosti od puno kilometara. Stoga, ako želite da vaša energija funkcioniram morate je precizno usmjeriti na cilj.

Navikavajte se razmišljati o onome čime se bavite u određenom trenutku.
Upravljajući tijekom svojih misli, stvarnost podčinjavate svojoj volji.
Nevažno je što misli i postupci nisu pod kontrolom. Glavno je imati naviku da ih vraćate u struju slajda usmjerenog na cilj. Kad se prema navici vaše misli stalno iznova vraćaju k cilju, slajd postaje stalni pratitelj – njegova se slika uvijek nalazi u pozadini, u kontekstu svega što vam se događa. U tom slučaju ne moramo sumnjati – slika će biti oblikovana i ogledalo svijeta će je neizbježno odraziti u stvarnosti.

Svaki čovjek živi u svojoj određenoj sredini, okružuje ga mnoštvo ljudi i materijalnih objekata. Kako iz tog šarolikog okruženja izdvojiti zasebnu sferu postojanja? Vrlo jednostavno. Ako odbacimo sve materijalno, ostaje samo bit koja nas najviše zanima: kako stvari stoje, dobro ili loše? Okruženje može biti bogato i siromašno, prijteljsko i agresivno, ugodno i neugodno, ali sve to nije važno. Važno je koliko je čovjek sretan u tim uvjetima, dobiva li sve čemu teži, slažu li se okolnosti na zadovoljavajući način. Upravo ta osobina sloja – njegova nijansa –ima presudan utjecaj na sve što se događa u materijalnoj stvarnosti.

Sve je negativne misli potrebno odlučno i snažno odbaciti kako vam ne bi uništavale vaš svijet. Neka nestanu! Jednako tako iz kuće treba iznositi smeće i brisati prašinu. Treba se osloboditi svakojakih starih prnja. U suprotnom će, ma koliko se trudili, poslovi cijelo vrijeme ići loše.
Međutim, postoji takva vrsta smeća koja se ne može tako lako izbaciti iz našeg svijeta. To su prije svega osjećaj krivnje, zatim kompleks sumnje manje vrijednosti, sumnje, uznemirenost, strahovi, nezadovoljstvo, mržnja i loša očekivanja. Oni su kao ranice kojih bismo se rado riješili, ali ne možemo. Znači, liječit ćemo ih. Sredstva postoje.

Kako ubuduće ne biste tamnu zonu pustili u svoju stvarnost, prije svega morate povisiti vlastitu energetiku – kad ona dosegne potrebnu razinu, neugodnosti će prestati. I naravno, činite sve što smo spominjali kako biste održali vlastiti sloj svijeta čistim.
Ako ste trenutačno depresivni, morate prvo ispraviti stvarnost – izvesti sloj svojeg svijeta iz tamnog oblaka na čistu zonu prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept – jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako umiriti uplakano dijete? Nagovaranje neće djelovati. Treba se malo pomučiti, pokazati zabrinutost, suosjećati s njim, obratiti pozornost na njega. Kad vam je loše, dijete u vama plače. Pobrinite se za njega. Bez obzira na to što mnogi od nas izgledaju ozbiljno, čvrsto, strogo, svi mi u biti ostajemo djeca.

Zašto se duša želi zabavljati? Naravno, zato što je dobro kad je veselo. A zašto je to dobro? Zato što humor smanjuje važnost. Upravljanje stvarnošću je nemoguće uz prisutnost suvišnih potencijala koji blokiraju energiju namjere i iskrivljuju ogledalo.

Kad veselje smanji napetost duša postaje slobodna.

Sklonost intuiciji još je jedno svojstvo koje na svaki način treba razvijati. Kod indigo djece prevladava desna polutka mozga. Naš obrazovni sustav koristi pristup koji više odgovara lijevoj polutci i kojemu cilj nije razvoj sposobnosti i navika. Sustav prisiljava djecu da uče lekcije i da marljivo ispunjavaju obveze. Namjera nije usmjerena na usvajanje znanja, već na marljivo izvršavanje obveze.

Iz korjena izmjenite metodu podučavanja: ne naučiti, nego učiniti u praksi.
Treba promjeniti cilj poduke: ne ispunjavati obveze, nego podučavati druge. Postoje specijalne škole u kojima djeca doslovno podučavaju jedna drugu, tj naizmjence igraju uloge učenika i učitelja.

Indigo djeca odlikuju se posebnim svojstvima, među kojima je jedno od važnijih – individualnost. U svijetu klatna djeci je teško očuvati u sebi to svojstvo. Zato na umu uvijek treba imati osnovno pravilo transurfinga: Dopustite si da budete to što jeste, a drugima da budu ono što jesu.

U vašoj je moći da djeci pomognete da odrastu u značajne osobe. U strukturu se znaju uključiti i sama.

Čarobna sila predmeta krije se u odnosu prema njima. Ako je čovjek uvjeren da talisman ili ritual ima nekakav magičan učinak, on samim tim učvršćuje namjeru.

Slajd ne treba gledati sa strane kao kad gledate sliku, nego trebate živjeti u njemu, pa makar virtualno.

Redovitost je glavni uvjet uspjeha. Može vam se činiti nevjerojatno da tako lako svojim mislima možete oblikovati svoju stvarnost. Jeste li ikad pokušali barem tijekom jednog mjeseca sustavno i svjesno usmjeravati svoje misli prema cilju? Uglavnom niste. Navikli ste puštati svoje misli stihijski. One se rasipaju u bezličnoj masi prostranstva i zato nema vidljivih rezultata.

Sloj vašeg svijeta u običnom se stanju kreće u prostranstvu po tijeku varijanti uz najmanji gubitak energije. Intenzivna vizualizacija dovodi do toga da se tijek ispravlja i najkraćim putem ide prema cilju.

'Ne razumijem se osobito u tehniku transurfinga, ali nakon što sam promijenila svoj odnos prema životu, u meni se stvorio snažan osjećaj da je sve predivno i da će biti još bolje. Sve je stvarno onako kako treba biti' - možete zaboraviti sasvim na sve postupke, ali ako uspijete u sebi održavati takav cjelovit osjećaj, to će biti dovoljno.

Potrebno je shvatiti jednu jednostavnu stvar: u ovom svijetu postojite vi i postoji ogledalo. Sve dok je vaša pozornost usredotočena na odraz, nalazite se unutar ogledala. Sve što se u njemu događa, događa se neovisno o vama. Vaš je život sličan kompjutorskoj igrici u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je da poduzimate određene pokušaje da djelujete na to što se događa. Ali ste išeni onog glavog: nemate mogučnost izlaska iz igre.
Međutim, u takvoj vas poziciji drži samo jedno – vaša pozornost. Možete izaći iz ogledala. Unutar njega je nesvjestan san, izvan njega – svjestan san. Svarnost je jednaka s jedne i s druge strane jer je ogledalo dvostrano. Ali u ogledalu ne upravljate stvarnošću, već ona upravlja vama. U ogledalu ste pod utjecajem iluzije da odraz možemo izmijeniti ako ga dodirnemo rukama. No to je moguće samo na onoj strani na kojoj unutarnja namjera postane izvanjska. Da biste izašli van, morate preusmjeriti pozornost s odraza na sliku. Osvještavanje da stojite pred ogledalom, dobivate sposobnost oblikovana stvarnosti svojim mislima.

Svi ljudi naslućuju da za dostizanje novih, neosvojenih vrhunaca uspjeha treba izaći iz kolektivnog stroja i uputiti se svojim putem, ali svjejedno nastavljaju uporno koračati tuđim tragovima pokušavajući ponoviti tuđe iskustvo.

Nema potrebe sastavljati – tamo to već postoji – treba samo misrno slijediti tijek varijanti. Sve genijalno je neočekivano jednostavno.

Sve se genijalne zamisli nalaze u Vječnosti i dolaze do razuma preko duše. Zadaća razuma nije da osmišljava ideju, već da je prepozna kad mu padne na pamet. To se obvezno događa ako se izađe iz kolektivnog stroja i krene vlastitim putem, pokoravajući se naredbama srca.

Sami sebi postavite pitanje, formulirajte ga jasno i na neko vrijeme ga zaboravite. Za nekoliko dana odgovor će doći sam.

Jedni su se usudili uzeti svoje pravo, a drugi do sada još nisu zaključili, a i ne vjeruju, da su sposobni i toga dostojni.
Uzmite si pravo da budete izabrani. Odlučite: od ovog trenutka ja sam izabrao sebe.

Cijeli su vas život tjerali i nastavljaju vas učiti kakvi biste trebali biti, kako postupati, što čitati, čemu težiti. Sada si uzmite pravo da postavite vlastita pravila. Sami odlučite što je za vas ispravno, a što nije, budući da sami oblikujete sloj svojeg svijeta.
Koristeći se privilegijom da donosite vlastite odluke, živite u skladu sa svojim uvjerenjem.

Da bi duša i razum bili u jedinstvu, sve to morate dobro osvijestiti i priviknuti se na to. Objašnjenje imate, ostaje vam samo da obaviještenost pretvorite u znanje. Na koji način to učiniti? Svojim iskustvom. Djelujte i uvjeravajte se.
Samo ne smijete dopustiti da se Gospodareva volja pretvori u diktat razuma. Odluka ima snagu samo ako su duša i razum ujedinjeni.

Koliko god tumačenja bila zamršena, bit je na površini i izgleda vrlo jednostavno: stojite pred ogledalom u kojem se odražava slika vaših misli.

Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata.

Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja. Takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta njegove ljubavi.





Post je objavljen 15.10.2010. u 13:05 sati.