Allison Pearson
Izdavač: OceanMore d.o.o.
Kroz prozor na odmorištu i prosinačku maglu, gledam mladi Mjesec kako se odmara na Londonom. Čak i Mjesec katkad ispruži noge. Muškarac na Mjesecu, naravno. Da je slučano žena na Mjesecu, ona nikad ne bi sjela. Ili možda bi?
Nažalost, borba za ravnopravnost koja je odavno počela u liberalnom zapadnom društvu nije našla odjeka u fundamentalističkom režimu petogodišnjaka. Mamica je jedini Bog, a tatica joj je prorok.
Dok sam bila mlađa htjela sam ići u krevet s nekim; danas imam dvoje djece i najveća mi je želja leži u krevet sama, barem na dvanest sati. Uglavnom, volim svoj posao: zadovoljstvo koje osjećam zbog dobro obavljenog posla koje pokreće mozak, zbog toga što je sve pod mojom kontrolom za razliku od ostatka mojega života koji izgleda kao jeziva zbrka. Volim činjenicu da brojevi rade ono što im kažem i nikad ne pitaju zašto.
Zašto su udane žene delje od neudanih?
Neudane doma pogledaju što je u frižideru i odu u krevet. Udane dođu doma, pogledaju što je u krevetu i odu do frižidera.
Godinu dana starija od mene, trideset i šestogodišnja Candy genski je single i katkad joj zavidim jer poslije posla može raditi toliko fantastičnih stvari; otići na piće ili vikendom otići u kupaonicu bez znatiželjnog petogodišnjaka, doći na posao s podočnjacima od cjelonoćnog seksa, a ne zato što je bdjela cijelu noć nad uplakanim rezultatom seksa.
Kad Engleskinja određenog podrijetla uđe u pedesete, ona više nema grudi, nego njedra, ili čak, ovisno o površini i starosti loze, poprsje. Grudi uvijek dolaze u paru, ali poprsje je uvijek u jednini. Kod poprsja nema dekoltea ni poskakivanja. Dok grudi govore: Dođi, poigraj se s nama!, poprsje kao branik na autu poručuje: Miči mi se s puta!
Sigurno ste se već upoznali s pojmom 'fond menadžer'. Najjednostvnijim rječnikom, to je vrhunski kockar. Moj je posao proučiti tvrtke diljem svijeta, procijeniti vrijednost njihovih proizvoda na tržištu, provjeriti dosadašnji uspjeh svakog jahača, staviti velik novac na najboljeg konja i nadati se da neće pasti na prvoj preponi.
Sigurno je nećakinja jednoga od direktora; u EMF se ne može upasti s takvim dosjeom, ako nisi s novcem u krvnom srodstvu.
Jako dobro pitanje, Clarissa. Imala sam paket dionica vrijedan četiri milijuna, a cijena je porasla i nastavljala je rasti, ali smo već zaradili dovoljno novca, a ja sam iz novina znala da se aviokompanijama loše piše. Znači, fond menadžer mora izvući novac prije nego što cijena padne. Ja neprestano pokušavam uravnotežiti dobre stvari koje bi se mogle dogoditi s božjim bijesom koji bi nas mogao zaskočiti.
Naših Pet stupova su: Zajednički trud, uzajamna iskrenost, najbolji rezultati, briga za klijenta, predanost uspjehu.
Stup broj šest: reagira li novac na vaš dodir, danas više nema granica ženskim uspjesima u Cityju. Novac ne zna kojeg ste spola.
Drveni podij u predvorju Emilyne škole očito je hitno postavljen s namjerom da slomi noge uvijek zakašnjelim zaposlenim majkama.
Danas popodne, dok stoji uz bok nemirnim dječacima od kojih jedan očito mora na zahod, moja djevojčica pjeva požićnu pjesmu ne griješeći u riječima, a ja osjećam provalu ponosa u grudima.
Zašto su djeca koja prebrzo pjevaju 'U jaslicama', toliko dirljivija od cijeloga usklađenog kraljevskog zbora? Zavlačim ruku duboko u džep kaputa i tražim rupčić.
Dvorana je puna majki, moljaca koj lepršaju oko malih svjetala svojih života.
Djeca pamte samo kad ne stigneš, a ne kad stigneš.
Nekako je njeno umirivanje bolnije od svake pritužbe. To je onaj knockout koji su majke stoljećima usavršavale: najprije te prisile da osjećaš grižnju savjesti, a onda se grizeš zbog grižnje savjesti, zbog čega se osjećaš još gore.
Ljenčarenje i ja još se nismo imali čast upoznati.
Da sam ja u njezinim godinama znala ovo što sad znam, bih li ikad imala djecu? Zatvaram oči i pokušavam zamisliti svijet bez Emily i Bena: svijet bez glazbe i svjetla.
Ok, da vidimo. Posrao se na sve što radiš, a ti si mu ponudila da ćeš mu obrisati guzicu.
Uvijek putujemo s cijelim zvjerinjakom noćnih utjeha. Benov ljubljeni Roo, ovca, nilski konj u haljinici, ...
Kad Barbara to izgovori, riječ postaje teška, zaglušujuća, optužujuća. Zatvaram oči i pokušavam pribrati zadnje zalihe strpljivosti i razumijevanja koje namam. Preda mnom stoji žena koja je na moga muža prenijela DNK zahvaljujući kojoj će doživotno biti tanak poput uloška za kemijsku olovku, a trideset šest godina poslije ona za to optužuje mene. Je li to pošteno? Ja sam iznad to omalovažavanja moje sposobnosti da budem dobra žena, ako je uopće imam.
Ja od muškarca – svojeg muškarca – očekujem da obavlja ženski posao, jer ako on to ne radi, ja ne mogu obavljati muški posao. A ovdje u Yorkshireu ponos koji osjećam jer mi sve to uspijeva, jer održavam naš život na kolosijeku, makar na rubu iskliznuća, postaje neugodan. Odjednom mi je jasno da obitelj zahttijeva mnogo brige, maziva koje će joj omogućiti gladak put, dok moja mala obitelj neprestano poskakuje, a kočnice počinju škripiti.
Znaš kako uvijek govorim da želim biti s djecom. Stvarno želim biti s djecom. Katkad navečer, ako dođem doma kad je Emily već otišla spavati, odlazim do košare za rublje i njuškam njihovu odjeću. Tako mi fale. To još nikome nisam rekla. A kad sam s njima, kao sad, njihove su potrebe tako velike. Kao ljubavna afera zgusnuta u jedan dugi vikend – zagrljaji, poljupci, gorke suze, volim te, ne ostavljaj me, donesi mi piće, njega voliš više nego mene, odnesi me u krevet, imaš lijepu kosu, mazi me, mrzim te. Iscrpljena, zastrašena, moram se vratiti na posao što prije da se odmorim. Kakva se to majka boji svoje djece?
Kad god smo kod svekra i svekrve, imam osjećaj da se djeca pretvaraju u ručne bombe. Svaki čas osigurač se možeizvući i oni će se razletjeti po naslonjaču ili izvući sve porculanske posudice za jaja Royal Worcester. Rich i ja jurimo za njima, preskačući popadale ukrase kao obrambeni igrači u utakmici osuđenoj na propast.
U Londonu, u Edwin Morgan Forsteru misle da sam nastrana jer imam privatni život izvan ureda. A tu misle da sam čudovište jer imam posao umjesto života.
U knjigama poše da moraš pustiti dijete da plače, ali Ben nije čitao knjige. On ne razumije da se nakon četrdesetak minuta kontinuiranoga plača dijete smiruje. U knjizi piše da Ben ima problema s vezanjem uz neku osobu; mislim da je baš otkrio da je mama koje danju nema u blizini dostupna za noćno maženje.
Ne poznajem Jacka Abelhammera, ali sam možda zaljubljena u njega. Kako se možeš zaljubiti u nekoga koga ne poznaješ? To je vjerojatno lakše, kad se sve zbroji. Prazan ekran na koji možeš ispisati sve za čim žudiš.
Kćeri koje nastoje biti sinovi koje njihovi očevi nikad nisu imali, kćeri koje su izvrsne u školi kako bi dobile pozornost muškarca koji uvijek gleda u drugu stranu, kćeri poput sirote lude Antigone koja progoni neuhvatljivu očevu ljubav. Pa zašto sve tatine kćeri rade u sredinama koje su tako neprijateljski raspoložene prema ženama? Jer nam jedinu utjehu može pružiti muško odobravanje. To je žalosno.
Tata je ocean, a mama luka: utočište u kojemu se sklanjaju kako bi stekli hrabrost za nove i sve dalje avanture. Ali ja znam da nisam luka, ponekad kad je stvarno loše, ležim i razmišljam: ja sam brod u noći, a moja djeca klikću poput galebova kraj kojih prolazim.
A kako bi meni bilo kad bih cijeli dan bila sama s djecom? Dječje potrebe namju kraja. Možeš im ulijevati svu svoju ljubav i stpljenje, a kad je dosta? Nikad. Nikad nije dosta.
Ne, ne te laži koje se izgovaraju radi uzajamne zaštite. Kad si mlad, majka te štiti od svijeta jer misli da si premlad da bi razumio, a kad ona ostari, ti štitiš nju jer je prestara da bi razumijela – ili da u njoj izazoveš još veće razumijevanje. Životna krivulja ide ovako: želim znati, znam, ne želim znati.
Te žene nisu zaljubljene, one su ustrašene: boje se da će muževa ljubav nestati i sletjeti na neku repliku njih samih u mlađim danima.
Kao i ja, i one upravljaju imovinom, ali ja upravljam imovinom iz svjetskih resursa, a one upravljaju samo sobom – krasan proizvod, ali mu prijeti smanjenje prihoda.
Odani sin. Otac i djed. Najdraže jedino dijete. Voljena žena i majka. Sestra. Žena. Majka. Majka. U smrti nas ne određuje ono što smo radili ili što smo bili, nego ono što smo značili drugima. Koliko smo voljeli i koliko smo bili voljeni.
Nemam li i ja takva dvostruka mjerila? Pauli kažem da Ben mora piti vodu, a ne sok, a onda za vikend, ako traži sok od jabuke, popuštam samo da dobijem malo mira i tišine. Želim da dadilja budebolja majka nego što bih ja ikad bila: očekujem od nje da voli moju djecu kao da su njezina, aonda kad dođem doma i zateknem je da im pokazuje ljubav kao da su njezina, ona odjednom postaju samo moja djea koju ne može voljeti nitko osim mene.
Svaka žena zna, a nijedan muškarac neće shvatiti da muškarac, čak i da donese sve s popisa, ipak neće donijeti dobre stvari. Zašto? Jer žena doista misli da bi ona bolje izbrala: tustije pile s raskošnijih francuskih farmi, ukusniji jogurt...
Debra me upozorila da više nije dovoljan jedan papir i jedan dar, kao što smo mi dobivali dok smo bili mali. Danas mora biti više slojeva papira, a u svakom sloju jedan dar kako bi se djeci pokazalo da je život fer. Zašto? Život nije fer; život se sastoji od nekoliko slojeva, a u sredini je samo jedna slomljena životinja.
Prihvatila sam rečenicu Groucha Marxa: zašto bih bila u vezi s nekim tk je toliko glup da želi biit u vezi sa mnom? Tek mi je Richard pokazao da ljubav može biti ulaganje, nešto što može tiho rasti i obaćava dugoročan prihod umjesto kockanja nakon kojega ostaješ slomljen i osiromašen.
Današnji muškarci mogu samo biti bolji očevi nego što su bili njihovi očevi. Dovoljno je da znaju promijeniti pelene ili pogoditi kako se daje bočica: to ih kvalificira kao sposobnije roditelje od prethodne generacije. Ali mi majke možemo biti samo gore od svojih i to nas grize jer se toliko trudimo, a osuđene smo na neuspjeh.
Ja nikad ne želim sendvič, ali prije nekoliko godina došla sam do razvojnoga stupnja na kojem sam shvatila da smisao maminih sendviča nije u tome da se pojedu. Oni su tu samo zato da bi ona mogla napraviti nešto za mene sada kad više gotovo nema što.
Većinu novca potrošiš kupujući vrijeme kako bi mogla zaraditi novac i platiti sve što misliš da ti treba jer imaš novca.
Oni tako brzo rastu. Naprije govore sve one smiješne riječi i rečenice za koje samoj sebi obećavaš da ćeš ih zapisati, a nikad to ne napraviš, a zatim počnu govoriti kao iskusni urbani klinci ili, još gore, baš kao ti. Hoću da moja djeca što vrže odrastu, a oplakujem svaku propuštenu minutu njihova djetinjstva.
Rimski general Scipion sanjao je da je otkrio selo izgrađeno uz veliki slap. Buka je bila tako strašna da si morao vikati da bi te čuli. Kako živite uz tu buku svaki dan? pitao je Scipion seoskoga poglavara. 'Koju buku?' pitao je starac. – Svi mi imamo neku svoju buku u pozadini na koju smo se tako naviknuli da je ne čujemo.
Nekad sam njegovo lice mogla čitati kao knjigu, ali sad je ta knjiga prevedena na drugi jezik.
Razlozi da odustanem od posla
1. Jer imam dva života i nemam vremena uživati ni u jednom od njih.
2. Jer 24 sata nisu dovoljna.
3. Jer će moja djeca biti mala još vrlo kratko.
4. Jer sam jednoga dana zatekla muža kako me gleda onako kako je mama nekoć gledala oca.
5. Jer pretvarajući se u muškarca, prestaješ biti žena.
Post je objavljen 15.10.2010. u 13:00 sati.