Marketing
JAVLJANJE...
Priznajem - ljenčina sam i to teška 
, ali samo blogerska. Inače, hiperaktivna kao obično.
Posljednjih mjesec dana svašta se oko nas zbiva, dnevna politika je cirkuska predstava kao obično i na nju ne vrijedi trošiti riječi, amen 
Otkako smo kupili novi komp, skidamo i gledamo filmove i serije po vlastitom izboru, tako da dalekovidnica više nije "in" opcija. Naravno, osim Šeherezade 
Priznajem da je gledam, čak sam odgledala petnaestak epizoda unaprijed, tek toliko da ne ovisim o gledanju u udarnom terminu. Ja priznajem da nisam intelektualka koja se zgraža nad gledanjem tamo neke turske serije koje je na noge bacila cijelu balkansku regiju 
Priznajem da sam romantičarka i sklona srcedrapajućim izljevima osjećaja. Čak smo se doma počeli služiti turskim izrazima - bujrum, mašala, evet, günayd1n 
Uzgred - današnja usporedba Sanadera i Kosorice s glavnim likovima, od strane Darinka Kosora - pravo je svetogrđe turske majstorije 
Dakle, osim Šehi, gledamo nove eskapade našeg francuskog zeta - kuhara Stephana i njegove jezikove juhe.Taj me čovjek oduševljava svojom hiperaktivnošću, simpatičnim hrvatskim kojim lomi jezik. Naravno, u novim nastavcima, sve je isto k'o i lani, uglavnom prepametni ugostitelji i njihovi djelatnici. Onaj kuhar iz Slavonskog Broda, osim što se raplakao u emisiji, rasplakao je i mene 
...Čovjek koji voli svoj posao, želi učiti (a nema od koga), radi za plaću od tri tisuće kuna (koja kasni unatoč prodanih 1500 obroka tjedno), prvi dosad koji ima potencijala za kuharsko zanimanje i prvi koji nema gard kao da je popio svu pamet svijeta... Voditelj i direktor restorana, prvi - bahata neznalica, a drugi - licemjer s montiranim podsmijehom na licu...obojicu bi s guštom razvalila posred face 
Nažalost, to je prikaz stanja našeg društva u cjelini i model kako stvari kod nas funkcioniraju 
Juniorka obožava Stephana. Sa svojim skromnim turističko-hotelijersko-ugostiteljskim iskustvom, glasno komentira sve što se događa. A onda se ljutito nadoveže komentiranjem ugostiteljske struke. A ja, ponosna na svoje mladunče koje sipa zdravorazumske zaključke. Strašno je razočarana time što se za zanimanje kuhara i konobara uglavnom upisuju djeca, koja se nigdje drugdje nisu mogla upisati. Uglavnom potpuno nezainteresirana za tu struku, bez imalo dara i volje. Svugdje u svijetu, konobari, a pogotovo kuhari su gospodska zanimanja. Kuharsko zanimanje jednostavno moraš voljeti, biti spreman cijeli život učiti i usavršavati se...Dakako, uza ove prve dvije stvari, treba imati gdje i od koga učiti i naučiti...
Boli moju juniorku što se u većini tih nezainteresiuranih polaznika, jednostavno izgube oni koji imaju potencijala, boli ju što svakodnevno gleda kako se vršnjaci prema toj djeci odnose (čast iznimkama) kao prema retardiranim osobama. A pojedini od njih, svojim ponašanjem daju štofa, što opet ne opravdava one prve.
Najjadnije od svega što smo (barem bi trebali biti) - turistička zemlja, a bez kvalitetnog ugostiteljsko-turističkog kadra. A sposoban kadar je uz prirodne resurse i kvalitetno osmišljenu ponudu - dobitna kombinacija. Ostaje nam samo da se nadamo da dolaze bolja vremena, barem želim tako vjerovati
Toliko...
Ostalo je još mjesec i pol do kraja mog putovanja od točke A do točke B, na određeno vrijeme 
Svakodnevnim pedaliranjem očvrsnuli mišići nogu, ruku i guze, kondicija narasla na kvadrat. Očekivalo bi se da izgubim na kilaži, no ja još "zaradila" dvije kilice. Ne klopam ništa više nego obično, dakle - uzrok je u "nahranjenim" mišićima 
Ima nešto što sam ustanovila u ovih četiri i po mjeseca, otkako odlazim Šilji. Kokoši su najgluplja bića koja postoje, skupa s pijevcima. Uvijek sam ih uzimala zdravo za gotovo. A nakon svakodnevnog druženja, jednostavno nemam lijepe riječi za njih 
Pijevac bi trebao najavljivati zoru. Ovi pijevci kukuriču u svako doba dana, stalno hodaju za svojim kokama i ničemu pametnom ne služe. Njihove glupe životne partnerice barem nesu jaja, uz malo sreće i male piceke. Ako ništa drugo, ti mali pahuljasti piceki su simpa kojih desetak dana. A poslije postaju glupave kokoške koje svugdje serkaju, idu uvijek onamo gdje ne treba i stalno su na prolazu.
Od tri Šiljina pijevca, jedan je slomio nogu i završio u juhi koju sam s guštom skuhala, nakon što sam ga s jednakim guštom očerupala 
Juha je - prvoklasna, vjerujte na riječ.
Druga dva - jedan mali ukrasni, suputnik koke koja nese šiljata jaja, zaratio s novim ukrasnim, nešto zdepastijim suputnikom dvije crne koke.
Jedan dan - sveopće ludilo. Pijevci skaču, koke se raskokodakale, Šiljin mali pas Rocky se zaletava među njih, susjedovi ovčari (čuvari konja), samo što se ne otkinu s lanca, konji ržu...
Vlasnica konja, koja ima prilazni put uz samu ogradu, uletava s poprečnog makadama u caddyju, s napol rastvorenim stražnjim vratima, koja klepeću. Digla prašinu koja se slegla tek nakon petnaestak minuta 
Nisam se snašla da događaje popratim mobitelom, šteta...
Ali sam zato uhvatila jučerašnje Rockyjevo udvaranje susjedovoj kujici. Na žalost, kujica nije bila raspoložena
Love is in the air...
Zuzi je došla k sebi od podmlatka, dva malca su uzeli susjedi, no prolaze kroz ogradu i stalno šeću amo-tamo. Naša mala Mrvica, Zmajina ljubimica i dalje ima specijalni tretman. Mazna je i čupava, za razliku od braće, unatoč maženju i oblizekima, jako sporo raste
Nastojat' ću vas obići ovih dana 
Budite mi dobro
& 
Post je objavljen 14.10.2010. u 18:26 sati.