Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marole

Marketing

Metaka više nego je Clooney pojebo žena



Jedna od onih večeri kada ne znate što ćete, pa organizirate roštilj, jer to kao ima smisla. Obično je na žarskom repertoaru nekakvo meso poput piletine, kobasica, ćevapa, puno rjeđe je riba. Ovaj put ništa od klasike, jer je današnji domaćin roštilja - koji će nam pokušati pretvoriti dosadnu večer u zanimljivu, ali neće uspjeti kao i nikada do sad – Šaran, čovjek koji je prebolio neku vrstu karcinoma, pa će se ipak „roštiljati“ nešto zdravije. Dok toči mekedonsku T'gu za jug, jer je crno zdravo, pročitao je on to davno i drži se te činjenice kao pijan plota pogotovo kad je pijan, kaže mi da je ovaj četiri kila težak bokun najbolje teletine platio svega 250 kuna, a vidjet ćemo kad bude gotovo kako je vrhunsko i kako je puno bolje peći ovo meso nego roštiljati nekakvo poput piletine, kobasica, ćevapa ili puno rjeđe ribe.
-Mislim da uopće ne bi trebali roštiljati – primjetim - Uz hranu i dobra vina koja pijemo, dosta potrošimo, a koji je uopće smisao?
-Kako koji je? – pogleda me čudno – Pa jesti, piti, srati međusobno, ono druženje, razumiješ? Jebote led Marole, koji si ti partibrejker! Nikad ti ništa ne valja – zavikne i ode pogledati dokle je došlo meso u peći.
Skupili su se i ostali. Svi koji su više manje trebali doći. I Mrkan i Dule i Bosanac. Za Someta i Debelog nismo bili sigurni hoće li ili neće doći. Dule, dok otvara upaljačem čep od ožujske, smije se i reče da njih dvojicu zasigurno žene nisu pustile.
-Sto posto – nadoda Mrkan – Nikad ih niđe ne puštaju.
-Jes stvarno – potvrdi Bosanac – Kads zadnji put bili neđe snama? Da ja imam taku ženu, ko njih dva, ilib se rastavjo, ilib puko, pa je koknuo, trećeg nema. Baš su dva budalaša, jebo život taki. A ite žene, stvarno imal sreće i to ono pravo, naletit na take dobrične i pizde od muških. Sve ih slušaju i nemogu im da pisnu.
-Nemojte srat – krenem u njihovu obranu – A đe su vaše žene večeras? Doma, eto đe su. A zašto su doma? Zato šta je vama bolje beznji. Isti je to kurac kao Sometu i Debelom. Vi ste ono kao zajebani tipovi, ili bi se rastavili il pukli, pa kokli, ali isto vam je u tom braku, u kurcu kao i njima dvojci. Koja je jebena razlika?
-Marole, tis fakat kreten – zaključi Bosanac – Jel ti ko to ikad reko, onako da te posavjetuje. Jab se na tvom mjestu zaista zapito jesaml normlan kad tako funkcionišeš. Njih dvas pizde, kontaš, mi nismo, to je razlka. Ato što volmo tu i tamo bit bez žena, to je normalno skroz, bilib ludi ko iti, da tako ne mislimo.
Htio sam se prepirati s njima, iako sam znao da nije bilo smisla, ali u tom besmislenom naumu prekinuo me je, isto kao i njih, domaćin Šaran noseći ogromnu vatrostalnu zdjelu iz koje se pušila teletina.
-Brzo sjedite, dok se ne oladi, vrhunska je – brzo izgovori Šaran tarući ruke jednu od drugu gore dole. Šaran je to uvijek radio kada je bio sretan.
Dule je primjetio da je teletina bolja nego u Nautike. Jednom u životu je tamo jeo i uvijek je za neku hranu koja bi mu posebno prijala govorio da je „bolja nego u Nautike“, iako je tamo jeo samo najobićniji bečki odrezak, pomfrit, a pio je žuju kako za vrijeme ručka, tako i za desert.
-Sto posto – nadoda Mrkan koji nikad u životu nije jeo u Nautike – Ne samo da je ovo bolje od Nautike, nego i od svih onih restorana s onim, kako se zovu, zvjezdicama. Jel naziv isti ko od auto guma?
Nismo obraćali pažnju na njihove gastro pizdarije, jer je teletina bila zaista odlična. Osim nje, Šaran je spremio lešo patate na salatu i umak od gljiva. Iako je cijelu večer govorio da je on to spravio, nikako u to nisam mogao povjerovati. Muda bih stavio na panj da mu je u ovom „njegovom“ spravljanju obilato pomogla stara ili sestra. Dok smo tamanili tu sad već legendarnu teletinu vladao je toliki muk da se čuo i cvrčak udaljen nekoliko kilometara, a kamoli ne njegov rođak u našoj neposrednoj blizini koji je svojim sviranjem doslovno parao sparinu srpanjske večeri. Ritam su im samo narušavali zvukovi pjenjenja pive u čaši, kuckanja grlića boce o njen rub i vadičep koji bi svršavao svoj posao uz zvuk kojeg se ne bi posramili ni u bisex pornićima kada vade kurce iz anusa, a tek poslije njih izlazi onaj zrak (izgleda kao da netko od orgijaša prdi) koji se nakupljao duboko u šupku bježući pred udarcima utrnutog muškog spolovila. Hrana je brzo nestajala i već smo bili na „moči“. Dok sam kruhom posljednji put obilazio svoj pjat koji je izgledao kao da je sad izašao iz mašine za suđe, pala mi je napamet ona poznata strofa Eda Maajke „kad je nestalo meze, krene priča bezveze“, koja mi uostalom uvijek padne na pamet u trenucima dok traje moča.
Priča nakon meze, obično krene podjebancijom nekoga, jer je već podosta alkohola struseno, pa tu nelijepu zajebanciju zamijene vicevi o Chuck Norrisu, pa sjećanje na zajedničke poduhvate, malo sporta i politike, puno cigara... i naposljetku doma. U našim godinama rijetko kad se ima snage (osim kad ima amfetamina, a to je rijetko) za nastavak dalje. U zabavu, u noć...
Ovoga puta priča poslije meze, za promjenu, i nije bila toliko bezveze. Čuo sam par dobrih o Chucku Norrisu poput onoga da se ukazao Gospi, da je preskočio zvučni zid, da je popio vodu iz špine na eks i da je prešao Super Maria ulijevo. Bosanac je dva-tri puta naglasio i da „Chuck Norris konta žene“. Također, ovoga puta u našu priču poslije meze, zalutao je i George Clooney.
-Boli ga kurac – kaže Šaran koji je zapalio već šestu Superlihtsa poslije večere – Šta bise ženio? Ima para, može jeba šta hoće, koji kurac bi se vezao sjednom? I ja bi na njegovu mjestu.
-Sto posto se ne bi ženio – nadoda Mrkan koji je inače na svom Facebook statusu naglasio da je single, a i nikad se ni nije ženio, a ni zaručio. Iako to nije javno rekao, jedina mu je želja u životu bila da ima obitelj. Ali već nekoliko godina uopće nije imao nijednu žensku.
Dule ubaci da Clooney ne samo što ima para, nego i dobro izgleda, pogotovo za svoje godine.
-Jebo mater zaista, tko zna koliko je taj žena pojebo. A stvarno dobro izgleda. A Bosanac, što kažeš, ima godina ko tvoj rista, a izgleda drama?
-Jeste – složi se Bosanac polako podižući pogled sa svoje dvanaeste boce pive večeras.
Svima nam napamet padne Bosančev stari. Veliki nos ispod umornih očiju koje su se jedva vidjele od podočnjaka. Lice neke čudne boje, koja kao da se presijava iz ljubičaste u ružičastu i obratno. Proćelav, malo podbuhao, ogromnih radnih ruku iz čijih se žila isčitavalo da su se dobrano naradile u životu.
– Stvarno – nastavi Bosanac - čoek izgleda puno bolje neg moj stari, a čini mi se da su irođeni na isti dan, ako ne dan, onda sigurno u istoj godni.
Sad mu se i oči skroz otvore, a smiješak mu se razlije licem kao što su mu se cijelu večer utrobom razlijevali piva i vino.
-Pojebo je taj zasigurno više žena odmog starog, ali moj stari je zasigurno ispalio više metaka u ratu, nego je on pojebo žena u svom životu – svrši Bosanac svoje kratko izlaganje, dohvati još jednu T'gu za jug i otvori je.
Čep svrši svoje postojanje u boci s onim svojim zvukom kao kad u bisex pornićima vade kurce iz anusa, a zrak prdi. Izgledalo je kao da potvrđuje Bosančeve riječi.


Post je objavljen 14.10.2010. u 12:10 sati.