Marketing
Rudarka o rudarima!
Ne mogu a ne ostvrnuti se na moje imenjake - rudare što ih trenutno vade iz utrobe zemlje. Istodobno sve velike svjetske sile prate "live" prijenosom taj događaj. Imam osjećaj da nije bilo takve euforije od vremena kad je jadni pretposljednji papa udisao posljednje udisaje na ovoj našoj zemljici.
Svojedobno sam bila - ne bi vjerovali - čak u dva rudnika. Doduše, totalno turistički. Jedan je onaj rudnika ugljena u Velenju, a drugi boksita ili takve neke crvene rudače u - jebiga, uBosni. Tamo negdje kod Jajca. Više ne znam kako se zove selo odakle se čovjek spušta u rudnik. Naravno, bijah i u replikama rudnika u Tehničkom muzeju u Zg. te prošle godine u podrumu regionalnog muzeja u Labinu.
I da - onaj famozni muzej u bivšem rudniku soli u Katovicama, Poljska. No, to je stvarno bilo daavno. Tamo negdje u osnovnoj.
Ono što sam vidjela u Sloveniji - a tamo su od nas tražili da se skinemo do gola, obućemo radne stvari, uključujući donji veš (što se poslije ispostavilo kao jaako pametna ideja jer smo bili prljavi od ugljene prašine skroz - naskroz
), poskidali s nas sve moguće naprave tipa satova s baterijama (u to moje studentsko doba nije bilo mobitela 
), te su nas spustili dolje, pa vozali vlakićima, pa smo hodali, pa smo se probijali kroz neke uske hodnike, te smo se nakon dosta vremena probili do samog kopa gdje se veći dio iskopavao ručno...
Uglavnom, danima nam je iz ušiju, nosa i sluznice oka izlazila ugljena prašina. A kao - kako nam je tada rečeno - nije pogubno za zdravlje rudara.. Ma daj.. 
U Bosni se radilo s mehanizacijom, koliko je meni kao lajku bilo za procjeniti - vrhunskom i modernom, tako da se tamo nije osjećao taj klaustofobičan okoliš, a tamošnji rudari su nam djelovali kao vozači svemirskih brodova. No da.. A u Bosni... 
Ovo vam sve pišem kako bih vam barem malo prispodobila taj osjećaj zajedništva u rudniku. Kao alpinisti u planini, kao vojnici u ratu, kao zarobljeni u liftu...
O tome kako su do nekidan hrpica nepoznatih jadnih siromašnih rudara - ne mogu vam reći koliko cijenim taj mukotrpan ručni rad iskopa do postavljanja osiguranja kroz okna rudnika (rad s drvom - isto tako težak i fizički, te obično primitivan ručni rad, daleko od blagodati "gotovih proizvoda") - a sada globalno poznatih - uključujući i sve njihove ljudske slabosti (žene, djeca, ljubavnice...) svima nama dane na pladnju gladnih televizijskih mogula.
Te o tome kako je pitanje da li će se snaći u ovoj općeglobalnoj svjetskoj slavi i unovčiti to svoje životno iskustvo - vrijeme će pokazati.
Zato, uz rudarski pozdrav - SRETNO ! - držite se dečki!!! 
Post je objavljen 13.10.2010. u 20:55 sati.