Kad sam već u čitateljskom zamahu, moram vam predstaviti i knjigu “Upravljanje kreativnošću” Velimira Sriće, hrvatskog autora o kojemu sam već pisala prije nekoliko dana kad sam predstavljala njegovu knjigu “Inventivni menadžer u 100 lekcija”. Velimir Srića profesor je na Ekonomskom fakultetu i UCLA, ako sam dobro zapamtila te voditelj jedne poslovne škole (da ne ispadne da je on zapravo samo dobar teoretičar, a loš praktičar), pa vrijedi poslušati što on ima reći glede upravljanja i vođenja.
Kad sam kupovala ovu knjigu, imala sam želju kupiti nešto sasvim drugačije: naime, trebao mi je priručnik za vježbanje kreativnosti s praktičnim zadatcima i vježbanja za razvoj individualne kreativnosti. Ova knjiga to nije (no to joj nije mana, to je jednostavno primjer moje neupućenosti). Radi se zapravo o knjizi koja je davne 1994. godine udarila temelje novom promišljanju o menadžmentu u Hrvatskoj kad je jedino što se toleriralo bila čvrsta direktorska ruka i tradicionalan pristup upravljanju. Pročitavši ovu knjigu morala sam priznati da sam u krivu kad sam od nje tražila da bude čisti priručnik za razvijanje kreativnosti, kad je to zapravo cijelo vrijeme bio priručnik za razvijanje kreativnosti unutar organizacije (gospodarske ili ine).
Društvo kakvo se dosad trebalo razviti u Hrvatskoj je svakako inovacijsko društvo ili bar imitativno (za razliku od lošeg neinventivnog).
“Inovacijska (ili inventivna) društva čine one zemlje koje velika sredstva ulažu u obrazovanje i znanost, koje su razvile informacijsku infrastrukturu i koje visoko cijene individualnu, skupnu i kolektivnu kreativnost. Te zemlje posvećuju izrazitu pažnju razvoju sposobnosti svih svojih znalaca, a posebno onih koji stvaraju nove ideje i tehnologije – inovatora te onih koji će tokom plovidbe burnim vodama složene budućnosti u rukama držati kormilo – modernih menedžera.”
No na pitanje što je kreativnost vrlo je teško odgovoriti. Na to pitanje nastojao je odgovoriti i Velimir Srića slikovito izrazivši pet temeljnih principa pomoću kojih se može slikovito objasniti kreativnost (to su mentalne kutije, šifre, kopče, asocijacije i pitanja).
“Zamislimo da je naš mozak veliko skladište u kojemu se nalaze brojne kutije pune informacija. Šifre nam služe da otvorimo svaku pojedinu kutiju i nađemo njezin sadržaj. Kopče nam pomažu da povežemo sadržaje dviju ili više kutija zajedno. Kad nas sdržaj jedne kutije podsjeti na sadržaje nekih drugih kutija, to nazivamo asocijacijom. Pitanja služe kako bismo osmislili cijeli proces traženja i stvaranja ideja. Koju ćemo kutiju otvoriti, koje ćemo ideje uzajamno povezati, kako ćemo potražiti neku pravu i poticajnu asocijaciju, u tome nam pomažu dobro postavljena pitanja.”
Što zapravo utječe na kreativnost, pitate se. Evo odgovora:
“Po analogiji možemo reći da društvena kreativnost ovisi o dva tipa faktora, vanjskih i unutarnjih. To su:
a) mikročimbenici, koji djeluju unutar organizacija,
b) makročimbenici, koji izviru iz društvenog okruženja.
Glavni su mikročimbenici motivacija za stvaralački rad, kadrovska struktura i kvaliteta inovacijskog potencijala, način vođenja organizacije, primjena modernih tehnika menedžmenta, poticanje stvaralačkog mišljenja i slično.
Makroklimu kreativnosti neke zemlje čini cijeli sklop političkih i ekonomskih značajki njezina prostora. Prije svega, riječ je o stupnju demokratizacije, slobodi iskazivanja misli, stabilnosti zakonodavnog sustava i pravila pravne države te o kvaliteti infrastrukture (komunikacijske, znanstvene, financijske, prometne ili obrazovne).”
Glavne značajke kreativnosti su da je njezin glavni kriterij originalnost, da ona zapravo nema veze s inteligencijom (tj. ne ovisi izravno o znanju), obrnuto je proporcionalna redu i disciplini, povezana je s humorom, tj. duhovitošću, a kreativni mislilac je najčešće emotivno osjetljiv i non-konformist. On misli više desnom stranom mozga, dok analitičar ili računovođa više koristi lijevu stranu mozga, kaže teorija.
Dobro mi je bilo saznati i neke informacije o “organizaciji koja uči” (Learning Organisation – 1994. godine je to bio relativno nov koncept upotrebom kojega se između ostalog proslavio i Jack Welch u General Electricsu, ali danas se o tome prilično govori): principi na kojima se takva organizacija temelji su: primjena sistemskog mišljenja (znači sistemski pristup rješavanju problema kroz suradnju), stalna volja za učenjem, prihvaćanje novih mentalnih modela, okrenutost budućnosti te timsko učenje i rad u grupi.
Zanimljivo je i važno reći o kreativnosti kako nas se kao djecu od kreativnosti odučava, umjesto da se njoj učimo. Zašto je tome tako?
“Koliko smo se puta, na primjer, borili protiv misli koje su nam nekamo “odlutale”, te se više ili manje uspješno pokušavali “koncentrirati” na neki korisni intelektualni rad. Koliko su nas puta drugi, od roditelja i učitelja do rukovoditelja i suradnika, prekoravali zbog “zezanja” i bavljenja nevažnim i sporednim, umjesto da energiju i misli usmjerimo na ono “bitno”. “Nemaš što razmišljati!”, “Što mudruješ?”, “Ne igraj se nego radi!”, “Zašto se praviš pametan i nešto izmišljaš kad svi taj problem oduvijek rješavanju na isti, poznati način?”. “Pleti kotac k’ o i otac.” Sve te rečenice, tako poznate i česte, toliko smo puta slušali da smo se navikli vjerovati kako njihovi autori imaju pravo, a mi koji se njih ne držimo, zavrijedili smo samo osjećaj krivnje.”
(isto tako, poznato je da rijetko ima pojave kreativnosti u totalitarnim društvima jer kreativno mišljenje ne može se programirati i proizvesti po zapovijedi.)
Ako ćete u bilo kojem dijelu iskoristiti ovu knjigu, neka to bude radi poglavlja 5. naslovljenog kao Tehnike kreativnog mišljenja (zbog takvih stvari sam je uostalom i pribavila, iako je tehnika kreativnog mišljenja praktično bezbroj). Kako upotrijebiti brainstorming ili brainwriting u organizaciji, kako primijeniti delfi – metodu, slobodne asocijacije ili liste pitanja, sve to možete saznati ukoliko pročitate knjigu Velimira Sriće naslovljenu kao “Upravljanje kreativnošću”.