“Cjelokupno ljudsko znanje u suvremenom svijetu znanstveno-tehnološke revolucije udvostručava se svakih pet do osam godina. Dakle, ukupni broj inovacija, patenata, monografija, članaka i drugih pisanih proizvoda ljudskog uma količinski se povećava nevjerojatnom brzinom po eksponencijalnoj krivulji, s vremenom udvostručenja koje je sve kraće.”
(Velimir Srića: “Upravljanje kreativnošću”)
Nedavno je Babl u tekstu “Transformacija filmofila/ Posljednja zagonetka” napisao stvar koja me duboko potresla: naime, on se pomirio s time da za svoga života neće pogledati sve dobre filmove, pročitati sve dobre knjige i potucati sve dobre ženske. Naravno, vi shvaćate da sam izrazito zabrinuta zbog ove posljednje tvrdnje jer ako ne potucam sve dobre ženske...
Transformacija filmofila/Posljednja zagonetka
Što ako konačno spoznam da neću stići pročitati sve knjige koje sam planirala? Ili uopće, neke knjige koje sam planirala? Hoću li se opustiti po pitanju čitanja? I je li uopće bedasta ta ideja o manijakalnom čitanju? Naime, i ja sam prilično svjesna kako se količina objavljenog pisanog materijala sve više povećava (danas evo dobivam na kiosku besplatni časopis u kojem se nalaze kuponi – ni kuponi više ne dolaze u običnoj knjižici kupona!). Jedino rješenje kojemu valja pribjeći je da se čovjek okrene prokušanim knjigama, klasicima i bestselerima s vrhova uglednih top-lista. No i tu se može dogoditi velik problem. Uzmimo recimo “Korekcije” Jonathana Frantzena (u čiju se umjetničku vrijednost između ostalih kune i Jelena Veljača) koje su mi tako snažno išle na jetru da nisam čak sigurna jesam li tu knjigu do kraja pročitala, a nemam blage veze što se u njoj događa. Uzmimo “Zovem se Crvena” Orhana Pamuka, za koju mi je trebalo dva početka i nekoliko mjeseci razmaka da se oporavim. Uzmimo “Igru staklenim perlama” koju ću jednog od ovih dana sigurno ponovno započeti. Uzmimo “Uliksa”… sve su to knjige koje bi radi vlastitog obrazovanja i intelektualne spoznaje valjalo pročitati. Međutim, ako vam je do spoznaja, valja samo razmišljati, zaključak ćete izvući i iz čitanja zgoda vidovnjakinje Abby Cooper.
Ja nemam problema u izboru knjige – ja meljem sve kao smetlarski kamion. Za razliku od mene, blogerica Champs-Elysees ima niz specifičnih zahtjeva za knjige koje bira u knjižnici i u posljednje vrijeme kao da uvijek pogriješi. Voljela bih joj pomoći, međutim, po knjigama koje je navela naučila sam jedino što ne voli (krv, seksualne devijacije i Frederica Beigbedera), ali iz toga ne mogu zaključiti što voli. Evo, ako vi možete pomoći…
Nikako odabrati pravu knjigu
Konačno, Neverin se prije nekog vremena bacio na promoviranje niza romana Luhera Blissetta (radi s o pseudonimu kojim se koristi niz autora, a koji objavljuju u kolijevci akademizma, talijanskoj Bologni), od kojih svakako preporučuje roman “Q”, pa pročitajte.
Q
Post je objavljen 13.10.2010. u 16:15 sati.