Pregled posta

7. The Great Escape

Batman je stajao s feniksovim jajem čvrsto među rukama, dok sam ja čvrsto držao Excalibur, spreman da odbijem, ili bar pokušam odbiti, leševe koji su se približavali.
Zamahnuo sam još jednom prema najbližem zombiju ali udarac ga nije nimalo usporio. Uskoro smo bili okruženi oko postolja na kojem je donedavno stajalo jaje.
“Imali li napretka s planom?”upitao me je Batman.
“Ne baš. Kod tebe?”
“Nikakvo.”odgovorio je. “Ne mogu razmišljati dok držim ovo ogromno jaje u rukama, spustit ću ga jastuk.”
Batman je lagano odložio jaje na postolje te se veoma duboko zamislio. Čim je jaje dotaklo postolje, mumije su se zaustavile.
“Što…”rekao sam i pogledao jaje. “Nije valjda…”
Podigao sam feniksovo jaje i mumije su istog trena nastavile prema nama. Brzo sam ga ponovo odložio.
Batman je još uvijek bio duboko zamišljen kad sam ga prekinuo.
“Mumije su stale,”rekao sam.
“Ha?” odvratio je i podigao pogled. Uistinu, mumije se više nisu kretale.
“Kad se to dogodilo?” pitao je.
“Upravo maloprije kad si odložio jaje na postolje. Izgleda da samo reagiraju kad netko pokuša uzeti jaje.”objasnio sam mu.
“Aha…Znao sam da ako imam priliku razmisliti da će se rješenje nametnuti” rekao je kao da je nešto namjerno napravio.
“Da…sad samo moramo skužiti kako da ukrademo jaje iz sobe bez da ga uzmemo s postolja,”sumirao sam problem.
“Možda…”rekao je Batman te se približio postolju. Stavio je dlanove na jednu stranu metar i pol visokog postolja te počeo gurati. Uz puno napora težak mramorni stup pomaknuo se za nekoliko centimetara . Mumije nisu reagirale.
“Izgleda da smo otkrili bug u njihovom programiranju” rekao je Batman.
“Da,” potvrdio sam. “Bitno je da se jaje ne makne s postolja, bez obzira gdje se postolje nalazi.”
Odmah smo počeli gurati postolje prema vratima. Nakon desetak minuta mukotrpnog rada uspjeli smo odgurati postolje do izlaza bez da samo aktivirali zombi-mumije.
“Uf,”rekao je Batman zadihano “Konačno da se maknemo od zombumija…Skratio sam zombi mumije na zombumije radi lakšeg sporazumijevanja,”objasnio je Batman nakon što sam ga pogledao pogledom koji zahtjeva dodatno objašnjenje.
“Začudo, sviđa mi se naziv”priznao sam. “No hajdemo odavde.”
Batman je ponovo uzeo jaje s postolja, i brzo smo zatvorili vrata za zombumijama nakon što smo izašli.
“Uspjeh,”rekao je Batman.
“Ovo nije put iz kojeg smo došli…”izgovorio sam tik prije nego što je počeo urlati alarm.
“Ups, zaboravili smo izgasiti alarme u ovoj prostoriji” primjetio je Batman. “Štura”
Počeli smo trčati prema izlazu iz dvorca.
Nije bilo više zombumije ispred nas i nismo naišli na nikakav otpor sve dok nismo došli do poslijednih vratiju, ispred kojih je stajao debeli zaštitar . Sa svojim povećim obujmom uspio je prekriti čitav okvir.
“Morat ćete proći pokraj mene..”rekao je i nasmijao se.
Srećom, bio je je to jedan od onih debelih ljudi koje je lakše preskočiti nego zaobići.
Pa smo ga preskočili.
“Hej!”derao se iza nas kad smo trčali od njega prema Batmobilu. “Rekao sam pokraj mene, ne preko mene!
Dotrčali smo do Batmobila, nabrzinu ubacili feniksovo jaje te krenuli odatle.
“Stisni gas,”rekao sam. “Nadam se da nemaju još neugodnih iznenađenja…”
Upravo u tom trenutku iza nas se čula prigušena grmljavina. A zatim lagano drhtanje zemlje. Pogledao sam u retrovizor i ugledao sam nešto puno veće od nas kako dolazi s druge strane dvorca Počelo je hodati prema nama.

“Baš si morao nešto reć,”rekao je Batman i stisnuo pedalu do poda.
Batmobile je uz škripanje guma poletio po cesti. Velik stroj iza nas napredovao je. Batman je škicnuo pogled u retrovizor.
“Izgleda kao neka.. divovska mehanička deva”rekao je. U taj trenutak stroj je ispucao crvenu lasersku zraku koja je projurila pokraj Batmobila i prepolovila obližnje stablo.
“Samo što deve inače ne pucaju laserima,”dodao sam. “Bar one koje sam ja upoznao”
Mehanička deva nastavila je hodati te je izbacila još jednu lasersku zraku, koju je Batman uspješno izbjegao. Zatim je ispucana još jedna koja je zaprijetila još više.
“Ovi laseri su sve precizniji,”rekao je Batman. “Učinit ću nešto po tom pitanju,”dodao je te otvorio pretinac pored ručne. Ispod se nalazilo nekoliko prekidača i botuna.
“Obično kad me slijede ispustim iz Batmobila nekoliko oštrih metalnih stvarčica koje probuše gume,”rekao je te pritisnuo odgovarajuće puce. Kod auspuha otvorila se mala ploča i iz unutrašnjosti ispustila desetak oštrih metalnih stvarčica. Pogledao sam iza na veliku mehaničku devu koja je gazila dvadesetmetarskim metalnim nogama.
“Mislim da će povijest pokazati kako ti ova nije bila među najboljim idejama,”rekao sam dok se deva približavala mjestu na cesti gdje se nalazila Batmanova zamka.
Noga deve pregazila je oštre metalne stvarčice koje su se razbile kao da su božićne ukrasne kuglice.
“Nije ispalo kako sam zamislio,”priznao je Batman. “Uopće.”
“Također,”dodao sam, “dok smo se bavili s tim,nitko nije obraćao previše pažnje na cestu.”
Ispred nas se nalazio veliki kanjon koji je bio premošćen mostom. Mosta, kojeg je, kako smo kasnije doznali, srušilo nevrijeme, sad većine nije bilo. Batman je naglo zakočio te se Batmobile u filmskoj sceni zaustavljanja auta popraćenom okretanjem za 180 stupnjeva zaustavio nadomak provalije.
Divovska mehanička deva marširala je i dalje prema nama, sve bliže i bliže, nipošto dalje.
“Zablokiran nam je put”primjetio je Batman. “Morat ćemo se probiti,”
Pritisnuo je još nekoliko dugmadi i svi mitraljezi, puške, strojnice i topovi izašli su iz svojih postolja.
“…ali mislim da nemamo šanse.”završio je.
“Bitno je da nada još uvijek postoji,”odgovorio sam.
Mehanička deva bila je nadomak nas. Batman je se pripremao.
“Zamišljao sam smrt sa puno pucanja,”rekao je Batman te pomalo razočarano dodao. “Ali nisam očekivao nikakvu devu.”
Čim je Batman to izgovorio, kao da je neki veličanstveni prorok koji vidi budućnost, (ili barem kao vidoviti Milan) mehanička deva se polako okrenula te otišla nazad prema dvorcu
“Ovo je čudno,”rekao sam.
“Izgleda da je istina što kažu da se deve boje nas više nego mi njih,”zaključio je Batman.
“Mmmda..ili možda ne žele riskirati da unište jaje pa će nas negdje dočekti i zaklati u snu…”rekao sam
Batman je progutao knedlu. “To mi ne bi bilo baš drago.”
“Koji god razlog bio…”rekao sam “krenimo odavdje.”
Batman je ubacio u prvu tek dodao gas. Ubrzo smo nestali odande.
Rekao je još samo jednu stvar . “Ja ne spavam večeras”


Post je objavljen 12.10.2010. u 23:31 sati.