Eto, nakon pretprošlog petka sa Mariom Pentonom počeli smo razmišljati da ga češće pozovemo na svirke Caimana, u Karaki ili negdje drugdje. Ne samo što je čovjek pravi Kubanac nego je to njegova glazba koju on doživljava i interpretira onako kako to i treba zvučati. Ne, nije on nikakav virtuoz na svom instrumentu ali te glazbene fraze, ta muzikalnost i ritmičnost može popuniti svaku rupu koju napravimo mi Balkanski Europljani.
Bio nam je užitak svirati s njim.
Prošli četvrtak je s nama opet bio naš Darko Horvat sa svojom gitarom i novim pojačalom. Bilo mu je drago što se vratio u jato jer se u Karaki osim same svirke svi osjećamo kao da smo doma.
Na početku popijemo kavicu, i popričamo sa Miki (konobarica-hobotnica) koja stigne poslužiti sve mušterije i nikad ne napravi grešku.
Nekad Dudo (glavni kuhar i suvlasnik) ponudi dečkima medicu ili šljivu, a u pauzi se popije i pokoje pivo.
Vrhunac večeri je druga pauza kad nam Sale (glavni konobar i suvlasnik) ili Bruno (suvlasnik) donesu "porciju kolesterola",
kako mi to zovemo.
Radi se o finger food-u koji je inače na njihovom meniju, a nama taman legne kad malo ogladnimo. Poslije se lakše pjeva i masnije svira.
I kako onda da se ne osjećamo kao doma kad nam daju piti, jesti, a još nam na kraju i plate za svirku.
Može li bolje? ![]()
![]()
![]()
I zato svi u Karaku, mjesto za ugodan provod, dobru klopu i dobru svirku!!!
Post je objavljen 12.10.2010. u 00:36 sati.