Marketing
Controlled Explosion
This is so hard for me
To find the words to say
My thoughts are standing still
Moje misli stoje. Niti vjetrovi promjena ne miču slike. Niti kiša ne pere iskustva sa mojih dlanova. Ali hodati se mora. Ne preostaje mi previše. Stoga...
Hodam. Hodati bez cilja nikad nije bilo ovako divno.
Gonna take my time
I have all the time in the world
To make you mine
It is written in the stars above
Ali hodao sam i bos hladnim pločnikom podzemlja ljudskog karaktera. Tražio sam samo toplu šalicu razgovora. Ljudske riječi truju, ali ljudske riječi i liječe. Pričaj... volim kad pričaš. Nije li upravo fantastično kada te razumije netko osim osobe u ogledalu? Na tome treba ustrajati, i nikad prestati. Zar ne? Zato ne želim reći ono što mislim. Zato želim misliti ono što govorim.
Tear down these walls for me
Stop me from going under
You are the only one who knows
I'm holding back
Vrijeme je moćna stvar. Često kažemo da se ljudi ne mijenjaju. Ali ja stvarno želim sutra biti za nijansu bolji. Nitko ne može reći da će prekosutra biti osoba koja je bila jučer. Jednostavno ne može. No to nije nužno loša stvar. Čak naprotiv, kada poželiš drugu šansu, u neku ruku ona se nameće sama od sebe. Sve je ovo čak i pomalo smiješno, ma koliko se ozbiljno osjećao. Ovaj blog je uvijek bio kao refleksija onoga što jesam. I sada, kad rijetko pišem, kada ne znam što da kažem vidim odraz svoga karaktera. Jesam li malo odrastao? Vrijeme će reći. Upravo će vrijeme promijeniti situaciju, s vremenom ću spoznati smijer u kojem idem.
I'll be fine
I'll be waiting patiently
Till you see the signs
Ovaj dan ću vjerojatno zaboraviti, možda to i neće biti tako strašna stvar. Možda na njegovo mjesto dođe neki sretniji. Svako iskustvo ima neku cijenu, svaka priča svoju pouku. Ako ugledam zoru znam da ću imati još jedno jučer. Znam da ću imati novo iskustvo da budem bolja osoba sutra. Sa osmijehom ili bez.
Soundtrack za ovaj post.
Post je objavljen 11.10.2010. u 21:36 sati.