Marketing
Sjećanja...
Je li njena obitelj bila siromašna ili bogata...novaca nisu imali ali siromašni nisu bili...
Ne sjeća se točno koliko joj je bilo godina...zna samo da je ležala u krevetiću rešetkastih stranica...mogla je imati oko tri godine...
Bojala se mraka...zapravo, ne mraka nego noći...kad bi bila sama u sobi, osjećala bi gotovo nečiju fizičku prisutnost...njeni su za to znali ali ničeg čudnog nisu u tom vidjeli...pripisivali su to dječjoj boljki, a ona nije bila od one djece koja dramatiziraju, još manje od one koja traže da se svi posvete baš njoj...kada danas razmišlja o svom djetinjstu, čini joj se da je upravo ona bila ta koja je svojima htjela pomoći...
Te noći, zapravo i nije bila noć nego večer, ležala je u svom zelenom krevetiću, rešetkastih stranica...u sobi je gorjelo svjetlo...vrata prema stubištu bila su otvorena...počeo ju je obuzimati onaj poznati osjećaj, strah koji paralizira...čula je svoje disanje...od straha nije smjela zatvoriti oči... ukočeno je ležala...
Sjeća se vriska i trenutka kad je spodoba koja se na vratima pojavila nestala...čini joj se da je i onda, iako mala, znala ono što i danas zna, da to nije bila vizija...
Na vratima se niotkud pojavila muška spodoba, sva u crnom...pokrivena crnim krznenim, sitnih kovrča, kratkim kaputom, kakav je imala njihova susjeda...prebačen preko glave, sezao je do pojasa...
Vrisak je otjerao spodobu...iako se nikad nije vratila, nešto je ostavila...
Ni danas ne zna zbog čega nikome nije rekla što je doživjela...
Tada nije bila svjesna onoga što danas zna: sa spodobom su "došle" prisilne misli...danas zna da je borba s prisilnim mislima strašna... kovitlac, vrtloženje koje rijetki mogu stoječki podnijeti, još rjeđi iz njega kao pobjednici izaći...sve duhovne borbe iz kojih se ne izađe kao pobjednik, ponavljaju se...
Bila je dijete...odakle je spodoba došla, što je htjela, po što je došla, s kojom namjerom...
Jesu li prisilne misli opteretile njenu dječju dušu ili je nisu niti takle...
Nitko nije znao za njene nimalo dječje probleme...
Za razliku od danas, tada joj se činilo da vrijeme sporo ide...voljela je svoj dom i svoju obitelj na neki poseban način...na kakav, ni danas ne ne bi mogla objasniti...možda pokroviteljski, zaštitnički...
Živjela je s roditeljima, bratom, bakom i tatinom tetkom, koja je bila gluhonijema...bila je miljenica cijele obitelji, slatka i, na neki način, neovisna...voljela je oca, ali joj se čini da su odnosi između njih bili zategnuti...i danas ista ljubav preplavljuje njeno srce...sjeća se njegovih fotografija, volio se fotografirati sa šeširom...imao je u sebi gospodskog štiha...ona misli da je izazivao tuđu zavist i da je zbog toga trpio...
Sjeća se dana kada je umrla očeva tetka...mogla je tada imati nekih pet ili šest godina...bilo ju je strah...dozvolili su joj da spava kod prijateljice... spavale su u istom krevetu...sjeća se da je spavala na onoj "slobodnoj", vanjskoj strani...ne sjeća se točno koje je doba noći bilo kada je uz krevet ugledala prozačnu siluetu, duh žene...silno se prestrašila...silueta je nestala a ona je prešla na onu zaštićenu stranu, uz zid...ni ovaj doživljaj nikome nije ispričala...
Zašto...
Ni danas ne zna...
Post je objavljen 11.10.2010. u 14:48 sati.