Evo… Na rubu još jednog početka. Početka semestra novog studija. A new chapter, like I'd already mentioned once before.
Lijepo je krenulo. Upisao sam Fiziologiju i imunobiologiju, treniram capoeiru i iskreno, ne znam čime sam više oduševljen: činjenicom da ću konačno slušati samo one predmete koji me actually i zanimaju ili što KONAČNO pripadam jednom klubu, što učim borilačku vještinu (što mi je želja već duuugo vremena) i što konačno radim na svom tijelu.
Mogao bih ovaj period svoga života nazvati jeseni ispunjenih želja. Mnoge su se ostvarile, pregršt njih, i to u veoma kratkom roku. Još je samo nekoliko njih ostalo neispunjeno, ali i to je dobro, jer da su mi se sve ispunile, čemu bih se onda mogao nadati u budućnosti? :)
Sutra počinju predavanja. Još kada počnu i praktikumi, ponedjeljak će biti izrazito gust dan. Praktikum, ogromno predavanje, francuski i trening… Od 8 do 23 :) Ali nema veze. Kao da će život, jednom kad počne konkretno piliti moje živce problemima kao što su plaćanje režija i hrane iz vlastitog džepa, između ostalog, biti išta milostiviji prema meni. Bolje da se naučim na vrijeme boriti se i sa stresom, i s nedostatkom vremena, prostora i novca.
Sutra počinju predavanja i imam novu priliku krenuti ispočetka. S akademskim životom. Potruditi se da ovaj put actually i DAM maksimum od sebe i napunim indeks odličnim ocjenama. Ne zbog tamo nekog. Zbog sebe. Jer znam da to mogu i znam da je jedini problem u mojoj lijenosti i nebrizi. Nekako imam feeling da ću uspjeti. Toliko stvari sam uspio u veoma malo vremena tako da uopće ne sumnjam i u ovu.
To tell you the truth, malo sam zastao nekidan i zapitao se kako to da je život (univerzum, Supreme Being, nešto osmo) odlučio odjednom saslušati buljuk mojih želja i poispunjavati ih sve, jednu po jednu? Trebam li se bojati odmazde ili možda činjenice da sam ispucao sve želje do šezdesete ili pak mogu očekivati da će se ovakav trend i nastaviti? Nadam se da hoće. :) Jer volio bih još barem jednu „stvarčicu“ si ostvariti. Skoro jesam. Pristup dotičnoj bio je iz početka krivi pa ostvarenje nije ni uspjelo ali znate ono: what doesn't kill you only makes you stronger. And wiser, dodao bih. Uistinu pametniji čovjek izađe iz situacija koje uspije preživjeti.
Dakle, novi početak. :) Ah, oprostite što su moji postovi kratki i bezveze lately, jednostavno sam u nekom produženom periodu IMS-a i ne da mi se baš komunicirati s ljudima ni na koji način… Btw, IMS je Irritable Male Syndrome, ekvivalent ženskom PMS-u samo što se za razliku od PMS-a, IMS može javiti bilo kada i češće u mjesecu. Uzrok mu je nagli pad testosterona u krvi (uzrokovano, između ostalog, stresom, lošom prehranom i slično), a manifestira se… Well, dođite sada do mene pa vam demonstriram. :) Kao što mu i samo ime kaže, od muškarca napravi iziritiranu, nadrkanu babetinu…
Da, znam da će sada žene skočiti i reći kako muškarci samo traže ispriku za svoje ponašanje ali IMS je znanstveno dokazan sindrom i nije nešto čega bismo se trebali sramiti ili što bismo trebali negirati. :) Dakle, sljedeći put kada naletite na nadrkanog i zlovoljnog muškarca (ili mene, hahahahaha), oprostite mu jer možda je u IMS-u… :D
Post je objavljen 10.10.2010. u 20:25 sati.