Marketing
Gibanica razdora
Da, stara kurveštija politika zbilja je svugdje, pa i ondje gdje je najmanje očekujete, na primjer - na tanjuru s desertom. Ekstatično njumajući jedan od svojih top 10 kolača, međimursku gibanicu, nisam mogla ne uplesti se u napetu priču o ovom kulinarskom Piranskom zaljevu, u kojem smo, nažalost, izvukli deblji kraj, odnosno prazan tanjur. Riječ je o borbi za vlasništvo nad identitetom, likom i djelom slasne višeslojne gibanice s nadjevima od sira, oraha, jabuka, grožđica i maka. S jedne strane odaziva se na ime prekmurska gibanica, a s druge međimurska gibanica. Ali sad na njoj sjedi mali Joško Joras i vije slovenski barjak. Kako i zašto se nevin kolačić upleo u složene međudržavne odnose? Treba li Jaca nabaviti broš u obliku gibanice za idući bilateralni susret?
Želeći podrobnije istražiti ovaj misterij te uzeti uzorke s tuđinskog teritorija, uputila sam se jučer na tajni zadatak u Ljubljanu, pod krinkom odlaska na koncert Grindermana. Za poprište okusnog pokusa izabrana je idealna lokacija - Mencigar nobile, simpatičan prekmurski restoran u Ljubljani. Kad smo već tu, mogu spomenuti da smo za nevelike novce pojele dva vrlo dobra prekmurska ručka. Jedina fleka, osim one iza mene na stolnjaku, zvučna je kulisa. Rustikalan prekmurski ambijent, jelovnik u kojem prevladava heljda, čaša modre frankinje i megamiks Matka Jelavića i Miše Kovača - izbaci uljeza. Odlična je bila mala krvavica s heljdom koja je plivala u homogeno jušnatom izdanju kiselog zelja s vrhnjem:
Probao se i prekmurski bograč, pikantni gulašoid od tri vrste mesa i krumpira:
No, vratimo se našoj temi. Corpus delicates:
Naime, kaj? Dok smo se mi vjerojatno bavili onom starom "čiji je stari ustaša, a čiji partizan", agilni Slovenci uspjeli su unutar EU pravno zaštititi ime, recepturu i tradicionalni način pripreme (precizno određen raspored nadjeva!) prekmurske gibanice. Znači, nitko drugi ne smije pod tim imenom nuditi i prodavati dotični kolač. Usput budi rečeno, Hrvatska ima desetak autohtonih prehrambenih proizvoda sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Led je probio Galović 1997. svojim kulinom i velikim entuzijazmom - dakle, privatnik s privatnom inicijativom. Italija ima oko 180 zaštićenih proizvoda. Dobro, reći ćete, Italija je ipak nešto drugo. A Makedonija? Ona ih ima oko 40! Doduše, ima u toj proceduri gomila birokratskih i pravnih začkuljica i nije svaka razina zaštite ista. Od ove naše šačice zaštićenih proizvoda neki imaju oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla, a neki samo oznaku izvornosti. Koliko znam, zasad ništa od toga ne prolazi na europskoj razini, ali valjda nećemo biti takvi papci da uđemo u Uniju bez ičega u košarici.
No vratimo se gibanici. Iako je Slovenci drže nacionalnim jelom, autohtonim prekmurskim specijalitetom, budimo realni, pekla se i s ove i one strane i u davna vremena granice kao takve baš i nije bilo. Lako je sada iskakati iz slojeva tijesta i reći: "Naše!" Ali eto, mogućnost postoji i samo je treba znati iskoristiti. Brending je danas ionako sve. A kako su na vijest o promućurnom potezu Slovenaca reagirali njihovi gibanički rivali Međimurci? Prenosim riječi predstavnika lokalne turističke zajednice: "Ne mogu oni nama to zabraniti. Stvar je robne marke. Mi samo ne možemo nuditi prekmursku gibanicu. Stvar će biti u tome da, na primjer, sad neće prvo biti sloj oraha, nego jabuka, pa sloj sira. Malo ćemo promijeniti recept." Lukavci jedni. Dakako, zamamna međimurska gibanica s promijenjenim rasporedom slojeva neće biti ništa manje ukusna. Ali, gledajući tržišnu logiku, nekako mi se to čini ovako: ako je netko spretniji i pretekne te s proizvodom i cijelom pričom oko njega, a ti onda poslije plasiraš istu stvar s malo drukčijim imenom i malom tehničkom izmjenicom, ispadaš kao tajvanska kopija na kojoj piše Rollex umjesto Rolex. Iako kvalitetom možda uopće ne zaostaješ, dapače, ali zakon tržišta je neumoljiv - ti si jednostavno "onaj drugi". Neka pouka ostane ispisana između redaka, a ja idem maštati o svijetu gdje je gibanica samo gibanica i uskače u usta bez putovnice...
P. S. Za vašu informaciju, kažu neki da Prekmurci stavljaju po dva tanka sloja svakog od 4 nadjeva, a Međimurci svaki nadjev stave po jedanput, ali u malo debljem sloju. Morat ću empirijski provjeriti ovo novo saznanje na terenu.
Post je objavljen 10.10.2010. u 17:50 sati.