Pregled posta

Kojotkine kućne čarolije

Nedjelja je dan kojeg obično mrzim zbog ponedjeljka, naravno.

Tog bi dana po nekim pravilima i običajima trebalo odmarati, no meni je nedjelja često dan kad obaram norme u hiperaktivnostima u kuhinji.
Danas sam ga stvarno pretjerala, kao što ćete vidjeti u slijedećoj fotoreportaži.
Razlog je jednostavan.

Cijeli mi je tjedan protekao u neopisivoj gužvi na poslu koja je nastala kao posljedica projekata koje treba završiti do kraja idućeg tjedna, a do sada smo ih odgadjali. Investitorima se nije baš žurilo. No onda su došli izbori. Lokalni. I naravno, biračima treba pokazati kako se radi punom parom na poboljšanju infrastrukture, pa smo se zadnjih tjedana užurbano bavili pripremom raznih 3D i sličnih prezentacija, izradom plakata mostova i cesta koje će se graditi u slijedećoj godini.
Iako su izbori danas (btw, nisam izašla na biralište, do tamo bi me odvukla jedino ponuda plave kuverte nekog od kandidata - da, kriva sam po svim točkama optužnice, no kako su nekim paradoksom za mene kao stranca više napravili desni nego lijevi, što bi bilo logično, ja se politikom ne bavim, pa ni onom lokalnom i gledam samo svoj osobni interes) projekti se, na sreću, nastavljaju. Tako da, nadam se da smo se izvukli dok ne dodju bolja vremena.

A kako me gužva čeka i ovog tjedna, a ekipu doma treba nahraniti (jako su gadni kad su gladni), nije mi bilo druge nego nakuhati i napeći hrane za nekoliko dana unaprijed.
I inače obično kuham uvijek za jedan dan unaprijed, tako da Čipi ima spremnljen ručak kojeg samo treba zagrijati na štednjaku ili u mikrovalnoj. Ne volim da mi se dijete hrani sendvičima, čipsom i kebabom dok se ne vratim sa posla.

Inače, moram pohvaliti dečke, koji su se takodjer prilagodili novonastaloj situaciji, pa su tako jučer, dok sam bila na poslu cijeli dan, odnesli smeće, oprali par mašina veša, posušili ga i poslagali direktno iz sušilice (inače zna to mene onako suho i zgužvano čekati da se vratim). A jutros rano, bolja polovica se uhvatila i usisavača, i sredila cijeli donji kat, dok sam ja oprala kupaonicu, ubijajući poznate i nepoznate bakterije.

Nakon doručka, Čipi i ja krenuli smo u akciju simultanog kuhanja i ponavljanja gradiva iz fizike, kemije i biologije.


Prisjetila sam se tako masu podataka naučenih u osnovnoj, a koje sam već zaboravila, kao na primjer:

- Venera se vrti oko Sunca u drugom smjeru od ostalih planeta (eto zešto su žene s Venere a muškarci s Marsa);

- na Merkuru klima i nije baš neka, ili je 250 stupnjeva u plusu ili minus 188 (tu negdje, nemojte sad cjepidlačiti), sve u svemu tamo neću na godišnji ove godine;

- neutralna PH vrijednost je ona od 7, sve više je bazično, a manje od toga kiselo (ovo je vrlo važan podatak zbog boljeg razumijevanja najvažnijeg dijagrama u povijesti modernih TV reklama - onog o zločestoj pogrešnoj i nepravoj PH vrijednosti u ustima zbog koje imamo velikih problema u životu, barem nas marketinški stručnjaci u to žele uvjeriti );

- stanice se sastoje od jezgre, citoplazme i membrane, a po citoplazmi plivaju svakojaki dijelovi, kojima već polako zaboravljam ime (ali prisjetila bih se da me sad bace u Milijunaša ili u 1 protiv 100)

- Pitagorin poučak nije se promijenio od vremena kad sam i sama išla u školu, najpoznatiji od svih trokuta, onaj sa stranicama 3, 4 i 5 još je uvijek na vrhu matematičke top liste;

- u slovenskom jeziku i dalje ne postoje slova ć, dj, lj i nj. Kad se približavaš šumi onda ideš h gozdu, a uz suglasnike sadržane u nebuloznoj rečenici "ta suhi škafec pušča" dolazi s, a ne z (dakle, ideš z babico, a ne ideš s kretenom). Uz već poznatu činjenicu da taj jezik osim množine i jednine ima i takozavnu dvojinu, pa tako kad dvoje idu nekamo, tujci pomisle da ih je troje kada kažu "midva z ženo" (dok im netko ne objasni, kao što su to kolege meni objasnili da zapravo on ide nekamo sa ženom,a nema treće osobe). Djeca mogu biti naša ili najina, ovisno o tome da li su to djeca mojeg muža i mene (najina) ili svih nas (naša). No, ta je stvar komplicirana i samim Slovencima, pa vas neću dalje gnjaviti takvih stvarima. Osim što ću vas upozoriti da se ne umislite kako ste neodoljivi kad vam neki Janez kaže kako ste "zgodna". Zapravo vam hoće reći da ste došla na sastanak prije dogovorenog vremena. A uzmete li u ruke neku slovensku križaljku, ne odustajte nakon što uočite kako pod 3 vodoravno stoji devet slova, a treba upisati ime glavnog grada dežele. Ne, nije u medjuvremenu zbog ulaska Slovenije u EU, glavni grad postao Amsterdam, nego Ljubljana u slovenskom jeziku ima 9 slova, a u našem 7. Zanimljiv narod ti Slovenci. :))

A sad, dosta osnovnoškolske izobrazbe, redom fotoreportaža iz škole za dresuru žena (predmet domaćinstvo iliti gospodinjstvo) iz koje se možda naučite kako skuhati tri ručka, oprati sudje (pa u perilici ofkors), nahraniti dijete i biti poželjna za muža. A usput i ne potrošiti previše (sve ovo košta jedno 20 do 25 eura uvrh glave).
U slijedećem se tekstu pojavljuje množina kao sredstvo izražavanja, ne zbog toga što sam sa sobom na "vi", nego ne smijem zaboraviti Čipija, koji uskače u nekim fazama proizvodnje.

Dakle, ovo lijevo je tijesto za pizzu, kojeg smo umijesili na početku priče (dosadno toliko da nema smisla fotografirati), a desno mijesimo tijesto za kiflice.

Malo promiješamo sve skupa, prije nego počnemo vježbu za bicepse i tricepse. Vježba se sastoji u slijedećem : na ruke pet šest minuta gnječimo ovu smjesu na sve moguće načine, kako bi sastojke čim bolje pomiješali skupa, tako da ih više ni dobitnik Nobelove nagrade za kemiju ne može razdvojiti na prafaktore.

Tijesto je gotovo kada vas počnu boljeti gore spomenuti mišići, pa sada prelazimo na vježbanje lijeve i desne šake iliti pravljenje kuglica približno istog promjera. Usput obnavljamo gradivo iz geometrije : kako razdijeliti krug na 12 dijelova (12 puta kružni isječak sa kutem od 30 stupnjeva). Manje više, dobila bih čistu jedinicu iz nacrtne u ovom slučaju, jer sam ga ja podijelila na 10 dijelova:

Nakon uočene geometrijske pogreške kusuramo ga dalje onako "od djuture" (metoda filing bez osjećaja - sori DLZ , sjetilo me na tvoj alter ego):

Napravljene kuglice stavljamo na stand bye i za to vrijeme nasjeckamo luk, popržimo ga na ulju. Dok se to cvrči operemo krumpir, zasolimo vodu i stavljamo ga kuhati na susjednoj plohi štednjaka (dodamo još tri jaja, koja ćemo takodjer trebati za krompirovu salatu kasnije), a potom se vraćamo luku, kojem dodajemo u medjuvremenu isjeckana pileća srca i jetrice, zalijemo ih vodom, dodamo kocku za juhu i čekamo.

Smanjimo jačinu kuhanja, dodajemo koncentrat rajčice i pustimo ono na štednjaku krčkati polako, te ponovno sjedamo za stol, uzimamo tijesto za kiflice koje se u medjuvremenu od uzbudjenja diglo, pa sad opet svaku kuglicu razvaljamo i dijelimo na 8 jednakih (buahaha, moš si mislit, opet krivi osjećaj za filing) dijelova od kojih formiramo kiflice, koje polažemo na papir za pečenje, koji smo odrezali trećom rukom (koja se ne vidi, ali definitvno negdje postoji).

Četvrtom rukom skuhamo palentu (prilog k jetricama i srcima u umaku), a petom ocijedimo krompir i pustimo ga neka se hladi. Nakon što na brzaka operemo posudu u kojoj smo grijali mlijeko (miješali ga sa kvasom u prethodnom školskom satu, gledaj pod "priprema tijesta za kiflice") stavljamo je ponovno na štednjak i otopimo putar, koji ćemo dodati k razmućenom jaju i time premazati kiflice. (Jedna kratka napomena : ne dodajte jaje u vrući putar, inače ćete dobiti neku vrstu kajgane ili prežgane juhe, a ne glatku smjesu za mazanje ).

Namazane kiflice posipamo sezamom i stavljamo u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva, dakle na temperaturu Venere ili Merkura preko dana (otprilike). Poželjno je prije toga isključiti neku od ploha štednjaka, kako ne bi iskočio osigurač, a možda i crknula trafostanica u Pripizdini (definitivno nećete imati što za jesti, ako u kući nemate plinskog štednjaka, kojeg autorica posta izbjegava zbog već poznatih povremenih posjeta Švabe Alchajmera).

Slijedi priprema slatkih kiflica (nestalo je sezama), upotrebljavaju se zadnji ostaci Nutelle i njoj srodnih proizvoda.

Dok se ispekla druga tura slanih kiflića ohladio se krompir, kojeg smo oljuštili i narezali na komadiće, dodali kuhana jaja i crveni luk (manje se plače, a i ljepše je boje).

Posolimo, dodamo jabučnog octa i ulja i salata je gotova. Malo probamo jer smo u medjuvremenu već ogladnili.

Gotova je i prva tura slatkih kiflica, pa opet ćopamo. Ipak se suzdržavamo jer inače neće biti ničega do večere, a namjera je opskrbiti se za par dana.

Mljeveno se uz pomoć raznih čarolija i uroka otopilo (znam, nebi ga se trebalo zamrzavati po pravilima, ali pravila su nešto što postoji kako bi ih se moglo kršiti), nasjeckani luk (plačem) popržen na malo ulja sa Vegetom, dodajemo u smjesu. Opet vježbe za bicepse i tricepse. Zaželjena kombinacija kružnih pokreta i pritiska nadolje. Skupimo sav stari kruh koji još nije postao budjav lebac i nasjeckamo ga i polijemo s malo mlijeka.

Provjerimo da li je još u frižideru ostalo koje jaje (ima još tri, ok) i dodamo ga u smjesu. Nova serija vježbi za ruke.

Nakon dodavanja smekšanog kruha, naribamo sir i dodajemo ga smjesi za faširance.

Ovaj put uspjeva nam napraviti točno 12 faširanaca. Ima još nade za nas.

Ulje je na vodi, pardon, u tavi.

Gotov je ručak za još jedan dan. Čipi već sad razmišlja da li će radije jesti faširance ili jetricu, i ne može se odlučiti, jedno i drugo obožava.

Sve smo živo skuhali, ispekli i sad bi ja najradije malo prilegla, no dečki me prisjećaju kako još uvijek čeka ono na početku početaka umiješeno tijesto za pizzu. Valjamo, razvlačimo, crtamo bedastoće umakom od rajčice.

Trafljamo na tijesto sve što nam padne u ruke. Sir, salamu, šunku, kukuruz, crveni luk. Nestalo nam šampinjona, no Čipiju paše jer ih i ne voli baš. Bolja polovica nešto malo njurga, ali to su već defaluti i nitko se ne obazire.

Dok se pizza peče, počinjem pisati ovaj post šestom rukom (a završavam par sati kasnije).
Zapravo lijevom nogom, no to vam nikada ne bih priznala.
Cijelo vrijeme u pozadini sviraju laganice, koje mi baš pašu na nedjeljno popodne, a i inače, kad sam ja napisala neki post, a da nije bilo kakvog spotića u njemu?
Ove mi pašu jer zapravo nemam pojma o čemu pjevaju, a nije ni važno, znam samo da bi digić rado od nekoga (ali ne od mene) dobio još jedan kisić pusić.



Što želi Bruni nemam jebenog pojma, sigurno je samo da ona danas nije kuhala cijelog dana ovako ko od majke rodjena.



Ovo je zadnji pogled na jednu pizzu koje više nema. Zapravo, ima je još pola, nismo mogli više jesti, nakon što smo cijelog jutra ćopali ostalo.

 

A ovo je konačno kraj. Baj, baj, baj!








Post je objavljen 10.10.2010. u 18:35 sati.