prva rečenica (vidi niže), kaže o čemu se tu radi. da, zaista, jedan čili usamljeni devedesetogodišnjak sam sebi za rođendan kupi noć s mlađahnom (vrlo vrlo mlađahnom) djevicom. i po prvi puta se u svom životu, zaljubi.
zgodna priča, u kojoj su godine samo jedan mali anegdotski dodatak (i velika utjeha osamdesetogodišnjacima i mlađima, mlađima, pa i umornim i posustalim pedesetogodišnjacima), ali prije svega je ovo jedna lijepa love story.
Prva rečenica:
„One godine kad sam navršio devedesetu, poželio sam si darovati noć razuzdane strasti s mlađahnom djevicom.“
Posljednja rečenica:
„Konačno sam otpočeo stvarni život, mirna srca, osuđen da umrem od ljubavi u sretnoj agoniji ma kojeg dana nakon što doživim stotu“.
„U to sam doba čuo da je prvi pokazatelj starosti kad počneš nalikovati svom ocu. ... Istina leži u činjenici da prve promjene dolaze tako sporo da ih se jedva primijeti, sami sebe iznutra vidimo onakvima kakvi smo oduvijek bili, no drugi ih opažaju izvana.“
„Probudio sam se u osvit, ne znajući gdje se nalazim. Mala je još spavala okrenuta mi leđima u fetalnom položaju. Imao sam neki neodređen osjećaj da je po noći ustajala i da sam čuo puštanje vode u kupaonici, ali moguće je i da sam samo sanjao. Ovo je bilo nešto novo za mene. Ništa nisam znao o tajnoj moći zavođenja i uvijek sam nasumce odabirao djevojke za jednu noć, više gledajući cijenu nego njihove draži i zatim bismo vodili ljubav bez ljubavi, najčešće polu-odjeveni i uvijek u mraku kako bismo se zamišljali ljepšima. Ove sam noći otkrio neusporediv užitak promatranja ženskog tijela u snu, bez pritiska želje, bez smetnje ili stida.“
„Majka me na svom samrtnom odru preklinjala neka se mlad oženim bjelkinjom, pa da imamo barem troje djece, jednu djevojčicu s njezinim imenom, imenom njezine majke i njezine bake. Želio sam održati obećanje, ali moje poimanje mladosti bilo je u tolikoj mjeri elastično da mi se činilo da nikad nije isuviše kasno. Sve do onog vrućeg podneva kad sam, pogriješivši vrata u kući obitelji Palomares de Castro u Pradomaru, golu zatekao Ximenu Ortiz, najmlađu kćer, koja je spavala u susjednoj sobi. Ležala je leđima okrenuta vratima, pogledala me preko ramena takvom brzinom da nisam stigao pobjeći. Ajme, oprostite, uspio sam promucati, dok mi je srce tuklo u grlu. Osmjehnula se, okrenula se gipkošću gazele, dok mi se njezino tijelo nije u potpunosti razotkrilo. Cijela je prostorija odisala njezinom intimom. Nije bila sasvim naga jer je ponad uha imala poguban cvijet narančastih latica, kao Manetova Olimpija, i još zlatnu narukvicu na desnom zglobu i ogrlicu od sićušnih bisera.“
i jedan predivan za kraj:
„Krv je tekla njezinim venama poput pjesme, granajući se do najskrovitijih predjela njezinog tijela pa se pročišćena ljubavlju vraćala njezinom srcu.“
Post je objavljen 10.10.2010. u 12:43 sati.