RUKAVICE ZA BIJEG
Ti jedini
dohvatio si moju tugu
prstima,
zgnječio u pravom trenu njene žilave izdanke,
prosuo prave riječi
na kapaljku živog srebra,
prepolovio užaren mjesec
i stavio mi ga ispod pazuha.
Samo ti, jedino ti.
Znao si da sam vila ljeta,
da ronim tajnim predjelima tvojim,
i da ću se kradomice uvući ispod svakog tvog
teško dostupnog koraljnog grebena.
Zbog toga te i ne mogu otpjevati do kraja,
darovati ti naslov,
zatvoriti u moju crvenu kajdanku.
Izlaziš iz crtovlja, divlja melodija,
oštre note se razlijevaju,
zabodene ispod noktiju čine
da sve što dodirnem kadra sam raniti.
Stog,
ne dotičem ništa,
oblačim rukavice,
one za što manje osjeta,
savršen alibi.
Vani je hladno
i još nisam spremna za jesen.
Post je objavljen 10.10.2010. u 01:06 sati.