Pregled posta

grrr

za David Roka



U prostranoj i osvijetljenoj dnevnoj sobi, na šarenom tepihu koji se nalazio između kauča i radnog stola, sjedio je dječak okružen lego kockicama, plastičnim autićima i životinjama. Dječak je ispružio ruku, te iz kolone automobila dohvatio žuti kamiončić, oponašajući zvuk motora "brummm bruummmm". Nošen dječakovom rukom, žuti je kamiončić pojurio tepihom, sudarajući se s kockicama, koje bi pri svakom sudaru odjekivale zveckajući poput kockica leda u čaši.
Iznenada, dječak ljutio baci kamiončić, ustane te zakorači prema staklenim balkonskim vratima. Vani, na krilima povjetarca, spuštala se noć. Dječak se primakne vratima, priljubi nosić uz hladnu, staklenu površinu, pa glasno kihne.
- Dođi - pozvala ga je mama nježnim glasom, odloživši uz rub kauča knjigu koju je čitala. - Dođi, sjedni tu kraj mene.
Dječak se polako okrene, pa gegajući s noge na nogu, priđe mami.
- Bolesnik moj mali. - Mama je zagrlila dječaka, te ga posjela u krilo.
Naslonivši glavu na mamino rame, dječak ponovno kihne.
- Sutra će ti biti bolje - tješila ga je mama uzimajući čistu maramicu, iz pune kutije papirnatih maramica, koja se nalazila na stoliću uz kauč.
- Grrrrr! - oglasio se dječak pokazujući na šarenu kutiju s maramicama, na čijim su se stranicama nalazili crteži životinja.
- Da, lav kaže grrrrrr! - govorila je mama brišući mu nosić.
- Grrrr! - ponovio je dječak.
- Ti si moj hrabri lavić! - nasmijala se mama i poljubila dječaka u čelo. - Hoćemo li zajedno pročitati jednu priču?
- Ne! - odgovorio je dječak šmrcajući.
- Znam, mogli bi nacrtati jednog strašnog lava! - predložila je mama.
- Da! - razdragano će dječak.
Mama je ustala, primaknula stolić uz rub kauča, te s police dohvatila papire i kutiju s flomasterima
- Izvoli - rekla je mama gurajući noge pod stolić.
Smiješeći se, dječak je iz kutije izvukao flomaster u crvenoj boji, pri čemu se kutija prevrnula, a preostali flomasteri poput pikula rasuli po stolu.
- Nema veze - tješila ga je mama. - Tako to radi pravi umjetnici.
Dječak hitro dohvati flomaster u plavoj boji, te ga pruži mami.
- Želiš da ti ja nešto nacrtam? - upita ga mama brišući mu nosić.
- Da! - veselo poviče dječak, skidajući čep s flomastera.
- Stiže jedan strašni lav!
- Daaaa! - Dječak je vrhom crvenog flomastera lupkao po praznom papiru.
- Evo ga! - Mama ponosno pokaže dječaku crtež, pa nakrivi glavu i doda: - Iako, više nalikuje na ovna.
- Grrrrr! - zarežao je dječak.
- Ti baš i nisi zahtjevan likovni kritičar! - nasmijala se mama.
- Buuu! - povikao je dječak ukrašavajući lava crvenim točkama.
- Da, to je veliki lav! - rekla je mama dodajući flomasterom lavu brkove. - I ne samo što je velik, već je prehlađen kao i ti, pa ćemo mu nacrtati i čarape.
- Da! - dječak je klimnuo glavom, podignuo nogu na kauč, te pokazao na svoje čarapice.
- I ti imaš čarapice! - Mama uštipne dječaka za nožni palac, pa nastavi: - I zato će se lav zvati Lav Čarapica! No, to nije sve! Lav ima i prijateljicu žirafu, koju muči hunjavica!
Dok je mama, trudeći se što je više mogla crtala žirafu, dječak je veselo pljeskao ručicama.
- Evo je! - rekla je mama crtajući žirafi točkice. - Kad netko boluje od hunjavice, osim čarapica treba obući i potkošulju, zato je to Žirafa Potkošuljica.
Dječak prstićima podigne rub crvene majice, ispod koje proviri bijela potkošulja.
- Bravo i ti imaš potkošulju! - Mama mu prstima razbaruši kosu, a dječak joj iz ruke uzme plave, te pruži ljubičasti flomaster.
- Imamo plavog lava i žirafu, a sad ćemo nacrtati ljubičastog nosoroga!
- Uuuuuu! - Dječak je iznad lavove glave povukao nekoliko plavih crta.
- Da, oni spavaju pod plavim nebom! - rekla je mama crtajući nosorogu rog. - Evo ga, doktor za životinje, glavom i rogom, Nosorog Sirupić.
- Bljeeee! - Dječak isplazi vrh jezika pokazujući ga crtežu nosoroga.
- Znam, ti baš i ne voliš svoj sirup, no on je dobar lijek protiv kašalja! A, od sirupa doktora Nosoroga, lav i žirafa će ozdraviti za dan, dva.
- Bljeeee! - ponovi dječak, mršteći se.
- Tuuu tuuuu! - poviče mama, a na dječakovom se licu pojavi osmijeh.
- Tuuuuu tuuuuuuu! - poviče dječak još glasnije, dok je mama crtala slona.
- Tu je i Slonica Čajica, koja svojim prehlađenim prijateljima priprema čaj s medom i limunom.
- Da! Tuu tuuuu! - dječak kihne.
- Vrijeme je za tvoj čaj - rekla je mama nježno mu brišući, sad već crveni nosić.
- Da da!
- Ja ću ti skuhati čaj, a ti još nešto nacrtaj - predložila je mama koračajući prema kuhinji.
- Ne! - Dječak odloži flomaster, pa potrči za mamom.
- Želiš mi pomoći?
- Da!
- Bit će to najfiniji čaj na svijetu! - govorila je mama noseći dječaka u naručju prema kuhinji.

Tiho zveckanje žličica u šalicama toplog, mirisnog napitka, ugodno je odzvanjalo.
- Izvoli! - Mama pruži dječaku krišku limuna.
Dječak stisne svoju krišku limuna, namršti se, jer mu je limunov sok štrcnuo u lice.
- To je samo vitamin C - tješila ga je mama brišući mu obraze.
Poslije šalice čaja, mama je dječaka okupala, obukla mu pidžamu, te mu ispričala priču za laku noć. Čekala je da dječak zaspi, zatim mu je u obraz utisnula poljubac za slatke snove, te na prstima izašla iz spavaće sobe. Na brzinu je pokupila igračke sa tepiha, vratila flomastere u kutiju, a crtež životinja odložila na radni stol, te se i sama pripremila za odlazak na spavanje.

Čarolija sna se odigravala u dječjoj sobi. Dječak je sanjao i smiješio se u snu, lice mu je bilo zažareno i sretno: uživao je u snu sa svojim novim prijateljima.

- Hej, ima li koga? - povikao je lav, pa zakašljao.
- Ne galami! - prekorio ga je nosorog. - Probudit ćeš dječaka.
- Ja ne vidim niti jednog dječaka! – oglasila se žirafa.
- To je zato, što spava u drugoj sobi - javila se slonica.
- Tišina! - oštrim će glasom nosorog. - Ovdje, sam ja glavni i odgovorni, stoga, stišajte se.
- Kad je tako, reci ti nama gdje smo mi? - upitao je lav.
- Mi smo na crtežu - mudro će nosorog.
- Na čemu? - kihne žirafa.
- Na crtežu - ponovio je nosorog.
- A, što je to crtež? - upitali su lav i žirafa u isti glas.
- Ajme meni s vama! - puhao je nosorog. - Ne samo što imate brdo pitanja, već ste i prehlađeni.
- Stiže topli čajjjjj! - zatrubi slonica.
- Ja ne volim čaj! - mrmljao je lav.
- Ni ja! - nadovezala se žirafa.
- E volite i točka! - strogo će nosorog, pa nastavi u istom tonu: - I ne samo čaj, nego ćete svaki popiti žlicu sirupa prije spavanja!
- Bljak! - namršti se žirafa.
- Nije bljak, već onaj tko pije sirup brzo ozdravi i bude ponovno jak! - nasmije se nosorog.
- I šalicu čaja s medom i limunom! - važno će slonica.
- Tako! A sad recite aaaaaaa! - hrabrio je nosorog lava i žirafu, dok im je davao svakom po žlicu sirupa. - Bravo bolesnici moji! Završite s čajem i na spavanje!
- Ali, još nam nisi objasnio što je to crtež - šmrcala je žirafa.
- To ću vam ispričati sutra, sad je vrijeme za spavanje! - govorio je nosorog.
- Ali? - kašljao je lav.
- Šššššš....crtež je posve nova priča....laka vam noć - šaputao je nosorog.

Dječak se nemirno promeškoljio, nosić mu je vlažno zablistao i otjerao san. Ali već se drugi na nježnim krilima približavao….


Post je objavljen 09.10.2010. u 18:11 sati.