Uploaded with ImageShack.us
U mirovini sam eto već više od godinu dana. Za mene neradni dan, praznik više ne predstavlja nešto što bi mi poremetilo moj uobičajeni, svakodnevnim penzionerskim aktivnostima ispunjen, dnevni ritam. Nekada je to ipak značilo promjenu u inače također jednoličnom izmjenjivanju radnih dana i vikenda, naročito ako se praznik mogao spojiti u produženi vikend.
Ali zato imam vremena da svjesno percipiram o kojem se neradnom danu, tj prazniku radi: državnom, svjetovnom ili vjerskom. I tako sam postao dobar poznavatelj svih naših praznika.
Evo, jedan od inih državnih praznika je i ovaj današnji 8. listopad „Dan neovisnosti“. Neću, niti želim podučavati štovane čitatelje bloga o kakvom se prazniku radi, lamentirati, kao što to uoči ili na sam praznik rade naše dalekovidnice, o tome zašto naši građani slabo ili nikako ne drže do svojih državnih praznika. Ili čak ne znaju o kojem je riječ. Znaju samo da se ne radi.
Osim naravno onih kojima je to u opisu radnog mjesta – političarima. A i to njihovo „obilježavanje“ se uvijek svodi na ponavljanje jednog te istog. Mogli bi, da akteri ceremonije vremenom ne stare, urednici vijesti i dnevnika emitirati iste priloge i po nekoliko godina. Ništa se novo ne događa.
Možda ipak samo jedna stvar: iz godine u godinu Hrvatska je sve zaduženija. Funkcioniranje države sve je ovisnije o kreditima koje nam „velikodušno“ odobrava „Elita“, kreatori Novog svjetskog poretka. Evo, danas je na dnevniku objavljeno da se naš vanjski dug izjednačio s veličinom bruto nacionalnog dohotka.
Pa čestitam svima Dan neovisnosti!
Post je objavljen 08.10.2010. u 20:57 sati.