Marketing
HELLAS, Opatovina 35
29. 09. 2010
Mjesec i pol dana nakon, odvela sam Švrću na rođendanski ručak u Hellas. Taman se poklopio Tjedan restorana s mojom željom da probam grčku hranu i odgodom Švrćinog rođendana.
Na ručak smo stigli oko 14h u zgodno uređeni ambijent grčkog restorana na Opatovini. Veliki prostor, bijelo plavi kockasti stoljnjaci, imitacije grčkih vaza i tanjura na zidovima, mala replika Partenona na samom ulazu. I plavo bijeli prekidači za struju.
Za stol nas smjestio konobar koji je više ličio na karikaturu iz crtića nego na uslužitelja. Ponudio nas je vinom kuće koje je, gle čuda i iznenađenja, hrvatsko, a ne grčko, pa smo se ipak odlučili za neke verzije nedomaćeg vina, Švrćo je uzeo crno, a ja bijelo. Niš posebno, ali sam ga popila. Nisam neki stručnjak za vino, pa ga mogu opisati isključivo kao fino, pitko ili ne, a definitivno ne pomaže to što rewiev pišem par dana nakon degistacije jer mi sjećanje hlapi brže i od najfermentiranijeg vina, no ono što će mi ostati u pamćenju je da je čaša vina došla 35 kuna, što definitivno nije među jeftinijim vinima, al dobro Švrći je rođendan, a konobar nas je fino navukao.
Jelovnik koji je Hellas nudio na internet stranici i ono što su nudili na licu mjesta nije bio isti, pa sam umjesto planirane juhe od krastavaca uzela, namaz od patlidžana i tzatziki poslužen u zelenoj paprici i na komadu kruha, s dodanim rajčicama i maslinama. Švrćo je uzeo juhu s vrhnjem i janjetinom.
Uz predjelo nam je bio poslužen kruh s maslinama i vruća pogača od kukuruza. Jako fino. Pogača se izvrsno uklopila u moje namaze, tako da kruh nisam ni pojela. Tzaziki namaz je bio dobro začinjen, aromatiziran i hladan i izvrsno se stopio s mlakim, blagim namazom od patlidžana.
Švrćina juha je bila iznenađujuće fina. Kažem iznenađujuća, jer ja nisam navikla i ne volim janjetinu. Ne volim miris janjetine koji mi ubije očito dobar okus, tako da sam se ugodno iznenadila kad sam otkrila da janjetina ne mora ne-mirisati svaki put. Barem nije ovaj.
Za glavno jelo smo uzeli; Švrćo: arni me spanaki (janjetina, tvrdi sir, špinat, vrhnje, začini ) i ja: kotopoulo feta ( piletina, feta sir, šampinjoni, prilog ). Salate koje smo naručili ( grčka i lamano salata s kupusom, zelenom salatom, mrkvom, maslinama i začinima ) stigle su dobrano pred kraj samog jela ( konobari su očito popustili u organizaciji taj dan, jer smo ih i dva puta molili da nam donesu ubruse ).
Samo glavno jelo (moje) nije bilo ništa posebno, suho pileće meso spašavao je umak, a nije pomoglo ni što mi je salata kasnila, iako mi se puno više svidjela Švrćina salata. Bila je tako dobro začinjena i da je imala komadiće fete iz moje salate bila bi naprosto savršena.
Švrćino glavno jelo bilo je zgodno dekorirano; janjetina, špinat i riža stigli su kao tortica s kremom od vrhnja, a pečeni krumpir u ljusci imao je i sir na vrhu. Moj nije 
Dok smo došli do deserta, već sam se podobro najela, ali baklava je sjela ko budali šamar, kak veli Švrćo. Dobar omjer šećera, oraha i limunovog soka, znači ne preslatko i gnjecavo već mljac mljac. Švrćo je tražio i dobio voćnu tortu koja je stigla kao izvrnuti biskvit; sočno i voćno, baš kako Švrćo voli. A i ja :D
Sve u svemu, bili, vidjeli i možda odemo opet koji put. Usluga je malo podbacila taj dan, ali svima se može desiti loš dan. Nama se nije. Barem ne u potpunosti.
Post je objavljen 08.10.2010. u 13:58 sati.