Marketing
MÚ Stake & chop house, Ulica grada Vukovara 72
29. 09. 2010
13 prijatelja, 3 menija, jedan restoran i vrlo dobra večera. Tako bih mogla opisati naš skupni odlazak u restoran Mu, povodom Tjedna restorana. Pokraj Mua prolazim svaki put kad idem na fax, što nije često, ali dovoljno da primjetim otmjeno vanjsko uređenje. Interijer ne zaostaje za onim što sam mogla očekivati; veliki prostor, minimalistički uređen ili ''hladno'', kako bi rekao Švrćo; stolovi od debelog drveta, iste takve stolice, velika staklena ploha koja gleda na Vukovarsku prekrivena je zelenom imitacijom grančica, veliki bar za kojim se vrzmaju konobari i svira dvočlani bend - sintić i saxsofon ispred nape i štednjaka. U prvi mah sam pomislila da je lik za sintesajzerom s crvenom maramom na glavi zapravo kuhar koji nešto sjedi i piskara, sve dok nisam bolje pogledala i skužila 2-man-band koji svira instrumentale domaćih i stranih sentiša i oldies but goodies.
Mu je povodom tjedna restorana nudio tri prijedloga za tri slijeda ( predjelo: juneći carpaccio na rikoli sa listićima grana padano, mazalica sa chilli umakom ili zapečena bruschetta s rajčicom i mozzarelom. Za glavno jelo nudili su se: vrhovi bifteka s umakom od tartufa i domaćim pljukancima, narezani ramstek na rikoli s feta sirom, rolica od svinjskog lungića s mozzarelom i pancetom na poli od krumpira, a za desert su bili ponuđeni kolač od jabuke i cimeta, čokoladni mus sa šumskim voćem i tiramisu s kestenom.
Razno vino nudilo se na čaše za 15 kuna, pa sam si ja uzela neko španjolsko crno vino (ne znam kak se zvalo) koje mi je bilo malo kiselo i k tome toplo, pa mi i nije savršeno sjelo. Ali sam ga popila.
Švrćo je uzeo neko crno Opuzensko vino koje je mirisalo po acetonu i imalo tako jak fermentirani okus. Not for me, ali se Švrćo oduševio.
Za predjelo sam uzela bruschettu koja je bila malo gnjecava u sredini, vjerojatno pretopljena sokom od rajčice. Maslinovo ulje nisam osjetila, kao ni bosiljak, ali je bilo dosta sira. Ne znam jel bila dukat mozzarela, al ziher nije od krave koja je pasla na obroncima Napulja 
Švrćo je njupao juneći carpaccio, naravno, koji je bio ukusan, ali nezačinjen, no kad ga je Švrčo ubio solju, paprom, maslinovim uljem i acetom balsamicom, došlo mi je da ga i ja naručim, no s obzirom da je porcija bila poveća, a ja se štedjela za glavno jelo, uzela sam samo malo.
Ovo ljeto sam prvi put jela taj famozni ''karpaćo'', ali od tune, no bio je tako hladan i bljak da sam mislila da mi se više ni jedno jelo te vrste neće svidjeti.
Za glavno sam jela vrhove bifteka u umaku od tartufa s domaćim pljukancima i to je bilo super-uber-fantastično. Totalno oduševljenje. Pljukanci su bili sa špinatom, meso mekano, a umak slan i aromatičan. Petica.
Švrćin ramstek opet je stigao nezačinjen s tonom rikole na sebi, ali dobio je neki okus kad ga je majstor začinio. Veli Švrćo da rijetko kad dobije totalno nezačinjeno jelo.....čudno.
Desert je bio tiramisu s kestenom i zauzimao je 1/3 zdjelice. Premalo. Mislim, OK je mali desert ako je super fantastičan, ali ako je neš prosječno, pa nemoj mi ga malo staviti. No, bila sam čist zadovoljna. Pojela sam dovoljno da ne zaspem za stolom i dovučem se do stana
Švrćin muss od čokolade stigao je u teglici za pekmez ukrašen bobičastim voćem, ali je bio daleko od onog što ja nazivam muss; lagana prozračna pjenasta čoko krema. Ana i ja smo se složile da nam je bolji Dukatov muss koji se prodaje u čašicama
Post je objavljen 08.10.2010. u 13:50 sati.