Marketing
Reminiscencije
Nakon prvih ispitnih rokova, tek oskrnuvši brucoško djevičanstvo naletija san u hodnicima FESB-a na Franu, znate kojega Franu, onog mog direktora Franu. E-e, baš toga! Frane je bija na strojarstvu ja na brodogradnji, ali prvi semestar-dva imali smo masu zajedničkih predmeta. Pardon-kolegija. Na tom prvom roku sam odma sredija Materijale, blago ljosnija na Matematici i malo teže na Mehanici, ali sve u svemu - nije bilo loše - ipak je to FESB heeej, čistilište nadobudnih i (pre)ambicioznih glavica.
I pitam tako Franu - jesi li šta uspija?
- A evo jesam nešto sitno... - procidi Frane ka onako priko volje
- Šta si da?
- Ma sve sam da.
- Šta sve!?
- Sva tri.
- Nemoj zajebavat!
- Ma ne zajebajem evo pogledaj - pokaže mi indeks, a u njemu, ka sunčevim zrakama ispisane, sjaje se dvi četvorke i jedna trojka!
Jebate, zna sam da je Frane lumen, mislim stvarno, nije me to previše ni iznenadilo, ali položit sva tri ispita iz prve na FESB-u, to do tada nije bija zabilježen slučaj.
- U povjerenju, imam ti ja šalabahtere - nastavlja on očekujući moje slijedeće pitanje
- Šalabahtere?
- E, prave šalabahtere, samo ne na papirićima nego u glavi.
- Kako to?
- Evo vidiš, kad sam sprema Materijale - onaj dio o kaljenju čelika, znaš. Šta se događa kad zakališ čelik? Tvrdoća i čvrstoća rastu, a žilavost i rastezljivost padaju...
-Tako je...
- I onda ovako to zapišeš u svojoj glavi - tvrdoća i čvrstoća su ti TiČ, a tić leti, jeli tako!?
- Šta je - je, tić leti.
- Znači tić ide gori! A žilavost i rastezljivost su ti ŽiR, a žir pada sa stabla!
- Dakle kaljenje čelika - TiČ ide gori, ŽiR ide doli i to je to! Razumiš!?
- Jebate...
U svakom slučaju, evo i danas, nakon 25 godina pamtim te Franine tićeve i žireve i razmišljam kako je uistino zanimljivo kako neke događaje pamtimo tako dugo, a neke zaboravljamo već nakon par dana. Koji je to mehanizam koji nam u glavi filtrira sjećanja i koliko nam u svemu tome pomažu sitnice koje na prvi pogled nemaju nikakvih dodirnih točaka, ali se vežu uz nas nekim začudnim vezama. Tić, žir i čelik - bi li vam ikad palo na pamet koliko su ta tri pojma povezana, ajde priznajte!
Nismo ni svjesni da i mi sami ovu tehniku primjenjujemo u svakodnevnom životu, koliko nas često neka usputna sitnica podsjeti na drage ljude s kojima smo se nekad družili, prijateljevali, koje smo ljubili...
Stižu nam bez najave, iznenada, impulsi sjećanja su svugdje, u pjesmama, među koricama knjiga, stripova Alan Forda i Komandanta Marka, u nekim šašavim poklonima koje smo davno već spremili u kartonske kutije na šufitu, u mirisu narančine kore, u okusu Domaćica keksa...
I zaista nije laž kad kažemo da pamtimo samo sretne dane. Vjerojatno postoji mehanizam u našoj glavi koji se na takav način brani od demona prošlosti i čuva ono najljepše u nama, ono što smo dobili kao na dar tokom svih naših godina.
Zato mi bude nekako ljepše kad u gigabajtima silnih fotografija koje su se ugnjezdile u particijama mog okruglastog tvrdiše pronalazim sjećanja na drage ljude, i one koji su mi blizu i one koji su mi daleko. Uostalom, gdje god da se sada nalazili, prostor je sasvim nevažan, sve dok djelimo upravo ovaj zajednički trenutak i upućujemo sretne misli jedni drugima.
Post je objavljen 08.10.2010. u 19:54 sati.