Marketing
MIP kolektiv debaklira i u snu
Noćas sam sanjala cijeli mip kolektiv. Bili smo na nekakvoj opskurnoj plaži koja je u sklopu nekog finog mediteranskog rezervata i imali smo svog trenera koji je bio stručnjak za sve, od matematike do tenisa. Ubrzo smo shvatili da smo mi ipak prvenstveno za partaj. Vaki je skakutao tom plažom koja je u jednom trenu postala plaža-soba. Oko nas su bili i normalni građani. Uživali su na svom zasluženom odmoru. E i onda je krenuo debakl. Pliketi Plok se svukla u gaćice i pokazala svoje neobrijane noge. Do te mjere neobrijane da je sve do koljena imala gustu dlaku kao mamut ili oni mali teretni konjići. Naravno puno se radilo pa se nakon toga povraćalo iza nekih predivnih palmica. Morate imati na umu da se i dalje nalazimo u plaža-sobi u kojoj nismo samo mi ali se ponašamo kao da jesmo. Ja svom silom pokušavam igrati tenis ali mi je poderana haljinica (?). Na kraju, negjde pred zoru kada su svi mamurni, shvatim da sam izgubila mobitel. Mobitel koji mi je poklonila mama. U tom trenutku Pijavica vadi svoj specijalni senzor zbog kojeg se mora ugasiti radio, jer radio valovi remete valove koje senzor pokušava uhvatiti. Taj senzor izgleda kao gigantski sat za noćni ormarić iz 80-ih i šušti, a kada se približi nečemu što također proizvodi radio i ine valove, počinje bjesomučno trubiti poput trajekta. No, na kraju nismo uspjeli pronaći mobitel uz pomoć specijalnog Pijavičinog senzora već sam, u šetnji iz jedne plaža-sobe u drugu, naišla na samoborsku ekipu koja je i dalje cugala za stolom (Verne, Grunf, Ploc-pobogu šta ti ljudi rade u mom snu). Jedan od njih me zaustavio i rekao mi:' Ej Babrije, evo ti mobitel! Jučer sam ti ga uzeo dok si se pijana bacala sa stijena u more.'
Babrije
Post je objavljen 08.10.2010. u 00:55 sati.