Marketing
KLUB GASTRONOMADA, Jurišićeva 1
by Shatzika, 28. 09. 2010
Ne imati rezervaciju za ručak dok traje Tjedan restorana je nerazborito, ali imati petlje doći na blef na ručak bez rezervacije dok traje Tjedan restorana je sreća.
Tako smo imali sreće Švrćo i ja kad smo se sunčano-kišnog utorka uputili u Klub. Švrćo je taman jučer dobio plaću, dan unaprijed nazvao restoran, saznao da je sve puno i odlučio da ipak odemo na ručak. Na blef. Ili spontano, kako bi rekao SA.
Kad smo došli, bilo je pola 2 i restoran je bio poluprazan. Ne znam koliko broji mjesta, ali na ručku je bilo sve skupa 6 ljudi. Glavni konobar i čini mi se vlasnik mjesta kunuo se da mu je sve puno i da kroz sat vremena treba dođi hrpa ljudi te da nam može ponuditi stol pri izlazu pored frižidera i to samo na sat i pol. Kad sam mu rekla da u tom vremenskom periodu ja i pojedem i zaspem, svesrdno nam je ustupio mjesto i menije. Samo da napomenem, u tih sat i 15 minuta koliko smo bili, došla su samo dva nova gosta. Izgleda da je kiša spriječila namjernike ili ljudi nisu od riječi. No, kako god, mi smo taj dan bili od jela 
Nakon što je uzeo narudžbe, konobar nas je ponudio vinom; Švrćo je pio crno, a ja neko bijelo vino. Moje blago, lagano i tek malo kiselkasto vino fino je sjelo nakon juhe od luka koja je doduše bila rijetka i neslana za moj ukus. Švrćo veli da je to namjerno tako da bi se osjetili začini. Ajde dobro, osjetila sam hrpu luka i štruklicu; fino mekanu i gnjecavu, kao da je nedokuhana, ali mljac mljac.
Švrćo je za predjelo uzeo bruschettu s rajčicom, sirom i listom rukole. Vlasnik nam je ispričao kako je u Italiji na restoranima uz benzinsku postaju jeo bruschette u koje se Talijani kunu da su izvrsne, a u biti su ''komad običnog zagorenog kruha, s maslinovim uljem i nešto rajčica''. Ne znam na što su drugi navikli, ali za mene je bruschetta komad preprženog / zapečenog kruha premazanog maslinovim uljem s nasjeckanim koadima rajčice i bosiljka. Naravno da postoje i izdašnije verzije istog jela, ali da bi sad Hrvat to napravio bolje od Talijana? Možda....tko sam ja da sudim.....no, nije bila loša. I nije koštala 7 eura, već 3,5 ako ćemo cifru od 100 kuna ravnomjerno podijeliti na predjelo, glavno jelo, desert i čašu vina.
Za glavno jelo Švrćo je uzeo oradu, jer nije bilo linguina, a ja sam uzela pileća prsa pečena u vakumu, aromatiziranu u pancetom i kaduljom s povrćem na maslacu i pinjolima. To mi je ostalo u sjećanju još kad smo gledali menije za tjedan restorana i kad je Švrćo naglasio kako je to jako komplicirano i kako to nitko ne radi, pa rekoh, ajde da probam. Štos s vakumiranjem mesa i kuhanjem / pečenjem istog na 60 stupnjeva, sa stalnim održavanjem iste temperature, jest da se meso skuha, ali ne izgubi na sočnosti, tj sačuva sve bitne sokove i sastojke i neke bjelančevine se ne zgrušavaju i kaj-ti-ja-znam nisam studirala kemiju i kulinarstvo. Sve je to super, ali kad tumplek kao ja bude gladan i voli bijelo pileće meso i uopće ne primjeti da je inače suho kuhano pileće meso sad jako sočno i jestivo bez umakanja u kečap / majonezu onda mu džaba vakumiranje....doduše, palo mi je na pamet iskoristiti svoje vakum vreće za odjeću, pa ubacit kojeg piceka u njih, usisavačem usisat zrak i peći na 60 stepeni...:D
No, šalu na stranu, meso je stvarno bilo mekano i sočno, panceta koja je bila urolana u posluženi komad, davala je potrebnu slanoću, a povrće i krumpir su bili solidni. Ništa extra, dobro kuhani, mrkvica al dente i pinjoli da razbiju monotoniju.
Švrćo se odlučio za oradu iz škrovade uz pečeni krumpir, luk, rajčice i crne masline ( super mi je kak oni u jelovniku avedu sve sastojke, tak da znaš to možeš očekivati, a što ziher ne buš dobil ). Riba je bila lijepog izgleda i ribljeg okusa, ne znam što više reći osim wtf. is ''škrovada''?
Desert je bio pravo iznenađenje. Nudile su se knedle sa šljivama, palačinke sa sirom i marmeladom od malina i voćni carpaccio. Knedle sa šljivama sam neki dan jela (svoje pravila, svoje jela J, a za carpaccio sam čula u mesnoj izvedbi, tako da sam se odlučila za palačnike koje su bile totalno iznenađenje. očekivala sam klasičnu izvedbu od 2 do 3 palačinke punjene slatkim sirom i posute nečim, no dobila sam 1 (?) palačinku u posudici u kojoj se inače zapeku canneloni na primjer, oko palačinke je bila slatka krema koja je više nalikovala na puding od vanilije nego na sir, a na vrhu je bila marmelada od malina. Marmelada je definitivno bila najbolji dio i štedila sam je za svaki zalogaj, ali za jedne ''obične'' palačinke sa sirom koje inače ne volim, prednost dajem maminoj marmeladi od marelica tzv. mmm ili nutelli, ovo je bilo super fantastik. Čist dovoljno da me uspava.
Švrćin carpaccio je bila u biti krema s voćem koju su ohladili u kalupu, tanko narezali i poslužili uz med s tartufima i acetom balsamicom. Izvrsno za vruće dane, hladno, blago slatko kiselo i definitivno jebozovnog imena: voćni carpaccio s redukcijom aceta balsamica i bijelih tartufa.
Tri jela u 75 minuta za sto kuna // neprocjenjivo
Post je objavljen 08.10.2010. u 00:08 sati.