Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/njupalice

Marketing

KLUB GASTRONOMADA, Jurišićeva 1

by Švrćo
Utorak, 28.9.2010.
Kiša je padala, a mi u kratkim rukavima. Pješice od trga pohitasmo do europskog doma. Već neko vrijeme tamo je KG.
Robert Ripli, jedan od voditelja, maksimalno nam je izašao u susret. Budući da je trenutno Tjedan restorana, za ručak, a bome i večeru su cijeli tjedan dupkom puni. Pojavismo se u pola dva, bez rezervacije, da bi nas RR ugurao pod uvjetom da se izgubimo do 15h. Hehe, to nam je bilo i više nego dostatno, da uživamo, najedemo se, i da nam se prikunja.

Na brzinu smo se odlučili. Shatzika će juhu od luka, pileća prsa i zapečene palačinke, a ja sam uzeo luganige, oradu i voćni carpaccio.
Međutim, ubrzo zatim, dojavljeno nam je da nema luganiga, (što moram priznat da me poprilično iznenađuje za jedan restoran takvog tipa kakav je KG. Da je riblji pa mu svježina ribe ovisi o ulovu, ili nekaj tako, ondak bi bilo prihvatljivo. Međutim, nemati na meniju ono s čime se još diče da je njihov proizvod, smatram da je krajnja sramota) tj da su upravo u procesu pravljenja ali neće za našeg boravka biti gotove.
Onda niš, bum uzel za predjelo bruschettu. Tu nam je RR ispričal kak je došao na ideju za bruschettu na meniju. Da sad ne preprićavam cijelu anegdotu, al u biti je to napravio u inat talijanskim skupim sranjima koje u michelinovim restoranima nazivaju bruschettama i naplaćuju cca 7 eura.

Juha od luka s vinom i domaćim štruklicama
Photobucket

Juha kao takva nije bila ništa posebno, fina ali nikakav stani pani. Međutoa, štruklica je bila ekstra šun brun !!!
Schatzika ju nije cijelu pojela (mislim juhu, štruklica se sirota nije ni stigla ohladit kak je bila fina) pa je RR skoro dobil infarkt. Al brzo smo objasnili da se schatzika samo čuva za ostalo.
Btw, mlada dama je pila Istarsku malvaziju a ja chateau pilet iz 2008. Malvaziju nisam probao al moj crnjak je bio izvrstan. Tako pun okus. Very najs. Čak i na idealnoj temperaturi, inače ak je vino loše ondak mi je draže da je čim hladnije.

Bruschetta s rajčicom i sirom na rukoli s kremom od slanih inćuna
Photobucket

Mogu reć da mi je bila sasvim izuzetna. Baš onakva kakvu si ja inače zamišljam bruschettu. Okolo hrskava, u sredini sočna. Gore i dolje topla, u sredini hladna. Ma jednostavniš predifno. Ni jedan sastojak ne dominira, a ima i luka unutra, tako da je definitivno predstavljala savršen sklad na tanjuru.

Pileća prsa pečena u vakumu, aromatizirana pancetom i kaduljom, povrće s maslacem i pinjolima
Photobucket
Uzevši u obzir da se sous vide (oliti pečenje u vakumu) tehnikom vjerojatno nitko u zagrebu trenutno ne igra, prilog ovm prsima je bio sranje.
A prsa? Tako predivno mekana, sočna i vrhunski nadopunjena pancetom. Schatzika nije ni primjetila dok ju nisam napomenuo. Mislim da je maštala o palačinkama koje su slijedile.


Orada iz škrovade uz pečeni krumpir, rajčice i crne masline
Photobucket

Škrovada je četvrtasta plitica za pečenje, eto.
Ovo jelo više manje je prošlo neprimjetno. Prilog krajnje dosadan a orada nit vrit nit mimo. Fino ispečena, minimalno taman posoljena. Nikakvog uzbuđenja i iiznenađenja nisam izvukao iiz ovog jela. Veseliti se neraskuhanom povrću i neprepečenoj ribi nije nešto što si dopuštam u restoranu ovakvog renomea. Iako su kritike prema KG podjeljene, ipa je glavni kuhar vrsni majstor svog zanata pa tako je onaj minimum minimuma koji se može očekivati je da sve bude ajnc a. Na ovakvim se mjestima kerefeke i iznenađenja cijene.


Zapečene palačinke sa sirom i klubskom marmeladom od malina
Photobucket
Fino zapečeno, s ne previše sira. Limunova korica se jako fino osjetila u samom tijestu. Shatzika se posebice oduševila marmeladom koja je bila vruća. Kompletan desert nije bio presladak. Nije mu ni za zamjeriti što je samo jedna palačinka sretan


Voćni carpaccio sa reduciranim acetom balsamicom i bijelim tartufom
Photobucket

Bijeli tartuf je došao kao prašina i u obliku meda. Jako fino. Jedini mi j problem bio kaj tak volim reducirani aceto balsamico i ondak nekaj slatko s tim u kombinaciji da mi je voće tu bilo krajnje nepotrebno. Desert je bil fino osvježavajuć s obzirom da je voće povezano sladoledom, al smatram da se okus voća izgubio u svim tim dodacima. A ipak naziv kaže voćni carpaccio blah blah, a ne redukcija ab-a, s bijelim tartufom, blah blah. Dobar je. I odlično mi je sjeo na vino koje sam pio.

Ceh, 200 kn, trinđa 20 kn
I dobili smo dva gratis dvd-a s gastronomadnim promo prezentacijama, intervjuima, itd.
Jako ugodan ručak, uz iznimnu ljubaznost osoblja (g.Robert Ripli) i vrhunska stručnost.
Tu bumo se vraćali. Ak niš onda zbog definitivno najboljeg osoblja.


Post je objavljen 07.10.2010. u 23:31 sati.