Naša prva večera na podužoj listi restorana, rezultirala je punim škembicama, ali bez fotografija. Mea culpa
Petak, 30.4.2010. večera // cijena 194kn, 6 kn tringelt.
Tagliatelle al salmone e gamberi, 56kn
Pašta ne raskuhana, odlična čak. Umak klasičan, jednostavan, zasitan i predivno ukuhan u tjesteninu. Nema se što reći.
Punjena pileća prsa (pršut, grana padano) na podlozi od riže, pinjola i rukole, 68kn
Hm, rolada je izgledala kao iz tvornice. Savršena, rubovi smežurani kao kad poli salamu od pola kile ogulite od ovoja.
Vrlo vjerojatno su pileća prsa mljevena pa zatim rolana. I tako pečena, ili što već. Pomalo suha roladica, ne zato što je prepečena nego je jednostavno sloj prsa do punjenja bio predebeli i predaleko.
Rižoto u drugu ruku je bio supać dupać pripremljen. Iako se rukola nije osjetila kao takva, riža je bila al dente i jebeno kremasta.
Mala porcija miješane salate, 18kn
Zdjelica za salatu djelovala je kao neka mini vaza za cvijeće. Bar salata nije bila uvenula. Pristojna. Ali i nedostojna 18 kn.
Creme brulee, 16kn
Šećer na vrhu nije bio dovoljno spaljen. Ako korica ne kvrcne kak bog zapoveda, onda to ni krem brule.
Ispod te polugotove korice, skrivala se pregusta krema. Jebga, seronja ili ne, htio sam da mi se topi na jeziku, a ne kotrlja. Sva sreća, to je bil Shatzikin desert, hehe.
Čokoladni fondant sa sladoledom, 16kn
Zanimljivo je da je fondant zapravo glazura. A ovaj desert ju nije imao uopće. Sladoled je vanilija, niš posebno, klasika.
A čokoladni dio, zapravo je nabujak, s tekućom čokoladnom sredinom. Vrlo fin, topi se u ustima i odličan omjer je bsikvita i punjenja tako da svaki zalogaj ima i suhu i sočnu stranu. Za nekog ko voli samo kockicu čokse nakon jela, ovo je bilo savršeno. I tak jeftin da bi se komotno moglo ići tamo samo na desert.
Galić graševina, 1dcl 8kn
Kad sam pitao za vina na čaše, ovo mi je konobar preporučio. Divno. Nisam pitao za cijenu, i nije mi bila bitna. Htio sam popiti čašu finog vina, možda dvije. On je valjda pretpostavio da nemam novaca il da sam neuk pa mi je to njihovo stolno preporučio. Seronja, tako mlad, a pun predrasuda. Fak him. Popio sam tu čašu kiseliša do deserta. Čekajući desert zamolio sam da mi donese vinsku listu ako ju imaju. Naravno da je bilo vina koja su me oduševila da ih poslužuju na čaše. Istina, i po četiri puta većoj cijeni, al te večeri mi nije bilo bitno. Bio sam razočaran. Baš mi je pokvarilo cijeli ugođaj.
Voda jana, 12kn
Tu se nema kaj reći.
Sjeli smo vani, iako je interijer baš super. Možda ljepši nego u Bobanu, koji je od istog vlasnika.
Problemčić je nastao kad je pao mrak. S obzirom da njihova terasa nema osvjetljenja, a i baš na tom idjelu ni avenija dubrovnik nije baš najosvjetljenija, desert smo pojeli više negou polumraku. Nije bilo romantično. Da nismo iz Hrvatske bilo bi zabrinjavajuće.
A sad jedna sramota. Htjedoh platiti, i kad me konobar upitao za način plaćanja, obrok mi je prisjeo.
Primaju sve kartice osim Maestra. Nije mu bilo čak ni neugodno što me na to nije upozorio prije večere, što nigdje u meniju to nije navedeno, što sam svoju damu ostavio da me čeka dok sam ja punog želuca odkoračao do najbližeg bankomata. Nemate Amex ili Visu? Pa jebemti sukrvicu, ponudiš mi kiselu Galić graševinu, a očekuješ da ti mahnem Amexom. Pa baš mi je to diglo tlak. Ni da bi se ispričao. Ništa.
Ništa...
http://www.ilsecondo.hr/
Post je objavljen 07.10.2010. u 22:52 sati.