Marketing
Do you ever wanna runaway? Do u you lock yourself in your room? With the radio turned on so loud, that nobody hears you screaming?
Nasljonjena na ormar, promatram prirodu kroz prozor. Slusajuci tuznu pjesmu razmisljam o nama, o svemu sto smo prosli.
Zasto sve mora biti tako tesko? Zasto nemoze biti onako kako mi zelimo? Ugh, ugasim pjesmu i sjednem na pod. Necu! Necu
vise razmisljat o tome.. Uz pjesmu sve zvuci lakse, zar ne?
I opet pocnem razmisljat o njemu. Ustanem i otvorim prozor. Pogledam kroz njega, nadajuci da cu vidjeti poznato lice. Nista.
Nikoga nema, samo zvuk auta,miris ulice i boja oblacnog neba.
No you don't know what it's like,
When nothing feels all right,
You don't know what it's like,
To be like me...
To be hurt, to feel lost,
To be left out in the dark,
To be kicked when you're down,
To feel like you've been pushed around,
To be on the edge of breaking down,
And no one's there to save you,
No you don't know what it's like,
Welcome to my life.
Bacim pogled na zid pun Justinovih postera, nasmijesim se i bacim na krevet. Stavim glavu u jastuk i pocnem vikat nadajuci da me niko nece cuti.
Na pomisao da mi nikada necemo biti vise od prijatelja, da on nikada nece osjecati se ovako. Barem ne prema meni. Opet se osjecam usrano, tuzno, usamljeno. Znate onako, da ste sami na svijetu..
Post je objavljen 07.10.2010. u 18:19 sati.