Marketing
Mladi i sposobni
Gledam neki dan, pa opet neki dan, na telki emisije/priloge iz gospodarstva. I uvijek intervjuiraju nekog mlađahnog tipa u 20-im godinama, s titulom "analitičar XY banke" u podnapisu. I gospodarstvenici, a posebno političari obožavaju one fraze"mi imamo team sastavljen od mladih ljudi...", ili "trebamo mlade ljude...", ili "naš uspjeh se temelji na mladim...".
OK, nisam više mlad, ili kako bi Nasljednik rekao "tata ti si samo malo star", pa bi mogli reći da iz mene izbija nekakva ljubomora. Ali ja i u svojim 20-ima ne bih sam sebi dodijelio titulu ili poziciju, jer sam i tada bio svjestan koliko sam zapravo zelen. Naravno, ima iznimnih ljudi koji i mladi mogu svašta. Ali ne zato što su mladi i zato što je to glavni razlog njihove uspješnosti, nego zato što su iznimni.
Svakako mladi imaju komparativne prednosti, poput radne energije. Kapitalizam obožava mlade, jer ih stroj može mljeti i po 12 sati na dan, a oni živjeti na sendvičima i postizanju poslovnog cilja, sve dok ih stroj ne prožvače i ispljune ili oni sami sazriju i odu dalje, a onda ih se hladno zamjeni sa novim ambicioznim tventi-samfinzima, što bi Mamić rekao "bez kučeta i mačeta", što je njihova druga komparativna prednost.
Zanimljivo je da je u samoupravnom socijalizmu, poput Areopaga stare Atene, na snazi bio sasvim drugi režim. Što stariji i zaslužniji borac i drug, utoliko viša društvena pozicija. U Savezu socijalističke omladine predsjednici su bili gotovo pa obudovjeli 30-godišnjaci, a najnevjerojatnije mumije su do smrti gradile samoupravnu budućnost, dok su im drugi slinu brisali rupčekom....
Dakle, ja sam ZA mlade, ali mi nije jasno to isticanje bogom dane mladosti kao prerekvizita za uspjeh. U jednom segmentu iz gore navedenih razloga, jasno je zašto su privlačni, ali gro ili većina mojih najbližih prijatelja i poznanika, koji su mahom urbana, obrazovana, fino i skromno odgojena djeca, do njihovih 30-ih godina nisi mogao, ako se malo zagledaš u nutrinu, naći neku komparativnu prednost ili uhvatiti za glavu ili rep zato što pršte mladenačkom energijom 20-ih godina života. Upravo suprotno, da je netko čuo naše priče uz kavu ili večernju pivu onda, pa čak i danas, smjestio bi nas nazad u neki od gradskih vrtića. Dobro, muškarci su gotovo pa zauvijek polovinom svog mozga zamrznuti u djetinjstvu...
Supersjajno je kad i već kod svog novopečenog petogodišnjaka vidim u načinu na koji u minuti savlada i (meni barem) najkompliciraniju naredbu na tipkovnici kako bi njegova Ninja kornjača otplazila po zidu i kroz prepreke do novog nivoa, ili kad počne kovati svoje prve lingvističke fore sa "Tata, znaš kako se još kaže sema-četiri? Sema-for. Knjknjknj....". Ali to je tek dokaz da njihov jutarnje-rosno svjež mozak, još nezatrovan hrpom govana koja se u našim sinapsama skupila godinama, može brzo učiti i biti kreativan. Jer nema overload podacima. Ali, that's about it. Bilo bi to dovoljno za jedno od onih društava iz Star trek-a, koja uniformirano hodaju u bijelim togama na divnim, čistim planetima, a njihove šiljaste uši nikad nisu čule za laž, prijevaru, marketing, nadmudrivanje i prefriganost. Za uspjeh u bilo kojem od pokvarenih društava današnjice ("Tata, znaš da su Amerikanci Englezima kao Slovenci Hrvatima? Jer Slovenci govore pokvareni hrvatski 
"), potrebna je nažalost socijalna vještina zvana iskustvo i prepredenost. Kao i automatizmom usvojena radna rutina sastavljena od sto malih spona i veza koji trebaju za operativnost.
DODUŠE, većini muškaraca, sve dok im ne počne padati spolna moć i dok ih neka mudrija žena ne sveže u teže raskidive veze, po meni je vrlo sumnjivo uopće pridavati neke ozbiljnije operativne sposobnosti 
Žene su drugi slučaj. Čak mislim da su iskoristivije dok su mlađe i nepovezane dubljim partnerskim vezama i dok ne poslože svoje prioritete drugačije. Iako, čak i onda nakon te neke životne pauze koju obično uzmu, kada se ponovo osove na noge nakon majčinstva, mislim da brzo hvataju muške. Vjerojatno i zbog opstanka u tradicionalnom društvu kakvo je hrvatsko, jer im uvijek visi Damoklov mač novog majčinstva, zbog kojeg mogu opet pasti na poslovnu marginu.
Tek kad svi spolovi uđu u ozbiljnije godine a i ta naša nesretna djeca porastu, po mom iskustvu u poslovanju s ljudima srednje životne dobi - više manje se svi izjednačimo u efikasnosti. Jebi ga, ipak se vremenom skupi nekakvo iskustvo i rutina, bez koje ništ.
Da, uvijek će u nekoj manjini biti mladih i genijalnih, a i dalje će se energija mladih (besramno) iskorištavati za specifične zadaće, no mislim da je srce društvenog stroja u kojem svi okrećemo svoj kotačić, još uvijek na plećima upravo tih ljudi s prvim sijedima u kosi i s jutarnjom ukočenošću leđa, nakon kojih se mehanizam ipak razradi, pa ipak ispliva nekakvo iskustvo, ako ništa drugo temeljeno na bivšim pokušajima i pogreškama.
Post je objavljen 06.10.2010. u 09:20 sati.