A.Nobel
Ovo je znate - Nobelov tjedan. Tjedan u kojem se objavljuju Nobelove nagrade za ovu 2010. godinu, u 6 uobičajenih kategorija. Za književnost, fiziku, kemiju, medicinu, ekonomiju i mir.
Ovo bi dakle ujedno trebao biti tjedan kulminacije ljudskog znanja, plemenitosti i vrline na globalnoj razini, ajmo reći nobleštine (al´ nikako boleštine moliću lijepo) barem onako na simboličnoj, ako već ne i stvarnoj.
Ovo je tjedan kada se svo ljudsko, čovječe, civilizacijsko stremljenje ka napretku – valorizira, i odaje mu se dužno priznanje i počast. Ovo je tjedan kada čovjek kao vrsta, s ponosom, pod nebom, iznosi razloge svoga postojanja. Veće nagrade iznad Nobelove - ljudski pojedinac na ovom svijetu ne može dobiti (mislim po prestižu, ne i novčano).
Nagrade će se svečano dodijeliti tek na svečanostima u Stockholmu i Oslu 10. prosinca, na dan smrti A.Nobela, a vjerujem da ste barem jednom na televiziji vidjeli tu iznimnu ceremoniju i pompu, gdje u društvu okrunjenih glava laureati vrlo elegantno i dostojanstveno, u frakovima i krinolinama (ne bi bilo dobro da se recimo pomiješaju, iako bi bilo vrlo zanimljivo) primaju nagrade i zahvalnost čovječanstva. Ma što je bolje od toga?
A sad.. što mislite, tko će ove godine dobiti - Nobelovu nagradu za mir? Haha, s neba pa u rebra! Ajde, ajde, znam da je ova kategorija ona koja ljude najviše zanima i intrigira, što uopće nije čudno jer je ova kategorija i najkontroverznija i najosporavanija. Mene priznajem kopka, svake godine u ovo doba stanem pa kao znatiželjno djetešce iščekujem da se otvore ona vrata i neki ustreptali čiča okupljenim novinarima pročita ime novog dobitnika s neurednog papira. Sjetite se samo koje su sve čudnovate face zadnjih nekoliko desetljeća pokupile ovaj vrijedni trofej. Od zaslužnog Dunanta do nezaslužnog Obame, a između njih od jedne svetice Majke Tereze do grešnika Yassera Arafata. O živote.
Jasno vam je zašto onda toliko strke oko Nobela za mir, eventualno mu po zanimanju javnosti konkurira još ona kategorija za književnost, ali to bi bilo to, one druge kategorije rijetko koga izvan struke interesiraju ili im zapnu za uho. Što je zapravo šteta, ali ni ja se pretjerano u fiziku, kemiju, ekonomiju isl. ne kužim
Dakle Nobel za mir. Dobili su ga i oni koji su ga krvavo zaslužili, ali i oni koji su ga krvavih ruku primili. Apsurd modernog doba. Apsurd vrlo prikladan osobnosti samog Alfreda Nobela, mecene i pokretača ove nagrade, koji je ovako pučki gledano također bio vrlo neobičan lik.
Čovjek je prvo iz plemenitih pobuda izmislio dinamit jer je smatrao da će ga ljudski rod koristiti u plemenite svrhe (izgradnja, tuneli, olakšavanje velikih građevinskih poduhvata isl.), ali kada je skužio da je pokvareni ljudski rod njegov izum iskoristio u najgore ubilačke svrhe – u tipu se nešto prelomilo, proradila mu je savjest i odlučio je iz nastalog zla učiniti nešto dobro. Od silnog bogatstva -koje je stekao zahvaljujući krvožednosti ljudske rase- odlučio je vizionarski potaknuti tu istu rasu na suprotne porive, na želju za napretkom, izumima, mirom i blagostanjem. Odlučio je za sobom ostaviti testament koji nadilazi materijalno i prelazi u duhovno, testament po kojem će ga svi pamtiti. Najjednostavnije rečeno - čovjek je ovom čovječanstvu u nasljeđe ostavio vjeru da onim najboljim u sebi možemo stvoriti bolje sutra. Faca od čovjeka, nema šta.
Raspravu je li to dobri stari Alfred učinio zbog pranja nečiste savjesti, stjecanja vječne slave ili istinskih plemenitih pobuda - prepuštam filozofima. Ovakav naivni idealist kakav već jesam, uvijek volim u čovjeku gledati ono najbolje, pa neka onda budu plemenite pobude. Živio Alfrede!