Marketing
Curb your enthusiasm ili ka standardizaciji debakla na dnu
Za vikend smo ševa i ja izašli na SSS iliti salomljenu socijalnu scenu. začudo, bilo je lipo, hipsteri ne samo da su mahali glavicama, već su i plesali, pjevali, skakali gore dolje, i generalno uživali. dakako, na wc-u jesam krajičkom uha načuo žalbu nekog bepa kako mu je bend živi kurac i kako dugo nije vidio tako sfuran nastup. no ma koliko me on u tom trenu nervirao više me fascinirao nevjerojatan dizajn wc kabine, u zapadnom svijetu vjerojatno moguć samo u SADu. naime, kabina je lateralno s desne joj od pisoara odijeljena pristojnim zidoidom, s lijeve i stražnje strane ima pravi zid, ali sprijeda, tamo kamo se gleda kada bi čovjeka brutalno stislo i sjeo na klonju grčit se nema naprosto ničega. nije da na taj divan dizajn nisam naišao i prije, uvijek se s tjeskobom u srcu sjetim autobusnog u raleighu, ali najbriljantniji je moment u tome što naspram te "kabine" stoji u potpunosti simetrična "kabina" bez vrata. daklem, dok sereš fino gledaš u lika preko puta tebe kako sere, a toga bogami nema ni u novosadskom zatvoru. sjajno. al, bilo je lipih šinjorina. a i u berlina kasnije bio je divan drag šou i hitovi i berlin spešl za 3 dolara.
No ono što sam uistinu htio podijeliti s mip-om, jer kao što svi znamo, debakl je samo onolik koliko se puta dade prepričati, jest dan prije kada smo ševa osjetili glad oko pola 1 ujutro i pokušali naći neku spizu u mom kvartu. dosjetio sam se da nedaleko radi mcdonalds i njegov 24-satni vozi-kroz pa smo se nas dvojica nakanili počastiti nekim mkčikenom i pomfrijem. ja sam po putu ironično ševi pripovijedao stanoviti zaplet iz jedne od epizoda iz curb your enthusiasma, ne vjerujući iskreno (možda jer sam bio pregladan) da bi i u ovom slučaju život mogao kopirati umjetnost. ali, ko za vraga, kaže nama remeta na prozoru, nema posluge bez vozila. i ma koliko mi preklinjali (ševa je čak pokušao potpuno promašenu spiku "mi smo siromašni studenti") i nudili svoj novac za krasna dobra mekdonaldsa, ni kurca nismo dobili. sljedeći je pokušaj bio u 15min udaljenoj obližnjoj krčmi, đimija, al tamo je kuvar već bio zatvorio radnju. dakako, tih 15min hodali smo po pljusku. i tako, fino mi uvatimo taksi, otfuramo se do mekdonaldsa, naručimo, primimo, platimo, ponudimo taksista, on neće, platimo mu, i kući na spavanac.
cini
Post je objavljen 05.10.2010. u 04:10 sati.