Marketing
DOSTA je stajanja sa strane
Mučno mi je gledati situaciju posljednjih mjesec – dva koja se odvija na ovom našem malom servisu. Stojim sa strane, trudim se ne miješati u svađe, ne da mi se gubiti energija na ispravljanja krivih Drina. Strastveno se borim za ciljeve u stvarnom životu, onda se borim do krvi i do kraja, mislila sam da ovdje, na internetu nema smisla. Nema smisla uvlačiti se u tuđu patologiju, dokazivati, objašnjavati.
Do sada.
Ima smisla, itekako ima smisla boriti se i ovdje. Ovo što se dogodilo Annabelle je strašno. Pod krinkom nekih lažnih moraliziranja i pričanja o „unošenju loše klime“ provodi se najgori oblik cenzure. Događaju se udarci ispod pojasa, jer ono što se predstavlja kao uobičajena praksa (micanje blogera sa (almost)cool liste) postaje kazna i svojevrsni stup srama. Kao da nam se poručuje da pazimo što radimo – or else.
Neki bi odustali i rekli da nema smisla natezati se. I to je rješenje i to poštujem, ali ponekad se treba boriti i izboriti se za ono u što vjerujemo, jer kao što narodna mudrost kaže: „Na muci se poznaju junaci.“ Ne treba uvijek pobjeći i pokriti se rukama po glavi, jer onda smo ništa drugo nego kukavice, a oni jači od nas (ili barem misle da su jači) jako vole kukavice, jer njima se može manipulirati.
Možete me voljeti koliko hoćete, možete me ne voljeti. Mogu vam ići na živce, mogu vam biti super simpatična. To je sve relativno, jer tu govorimo o emocijama. Ista stvar je i sa blogericom Annabelle (ili bilo kojim drugim blogerom ili blogericom), možete ju voljeti ili ne, može vas iritirati do beskraja, a može vam biti najbolja blogerica na svijetu – to nije bitno. Bitno je da ona, ja, mi, vi, svi ovdje imamo jednako pravo izreći svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo. Imamo pravo boriti se za sebe u jednakim uvijetima. Jer ovo je demokracija. Navodno.
Činjenica je da je ona zaslužila svoje mjesto na toj listi kao i mnogi od nas. Ja sam mislila da neću nikada završiti na cool listi, ali eto tu sam već neko vrijeme. Ono što sam ja primjetila jest to da nakon nekog vremena svatko tko iole suvislo piše i tko kontinuirano vodi blog o bilo kojoj tematici na kraju priče završi na listama.
Navodno ništa kvalitetno nije napisano već dugo na njezinom blogu i to je kriterij uklanjanja sa liste. Da nisam ovako bolesna i prehlađena kao što jesam, sada bih se valjala po podu od smijeha, no mislim da bi me sada uhvatio opaki napadaj kašlja da takvo što probam. Zašto onda i mene nisu maknuli sa liste? Nemam osjećaj da pišem išta spektakularno, ulažem puno manje energije u blog nego prije, postovi mi nisu ni približno kvalitetni kao prije. Sada bude 1 od 10 dobar po mom mišljenju, prije je omjer bio drugačiji. To je valjda normalno, sinusoide su normalna stvar u životu. Čini mi se ista stvar i sa većinom drugih blogova na listama, kao da su stvari stagnirale u zadnje vrijeme. Zašto se i njih ne makne? Budimo dosljedni. Najtužnije i ironično u cijeloj priči je to što je Annabelle zapravo jedna od rijetkih blogerica koja revno piše postove, opširno i zaista daje sebe u potpunosti.
Ne razumijem i nikada neću razumjeti ljudsku zlobu. A ovdje se upravo o tome radi. I zato jasno i glasno poručujem da je ovakvo ponašanje neprihvatljivo. Tipkam na ovom blogu malo manje od dvije godine, nije to neki dugi staž, ali ja se njime ponosim. Uložila sam puno sebe u sve ovo, šta će dalje biti – ne znam. Znam samo da sam tu i da se borim protiv nepravde.
Anne drži se, danas si ti na tapeti, a sutra bi mogli biti svi mi. 
Post je objavljen 04.10.2010. u 23:11 sati.