"Moraš naći neku koja će te zauzdati s tim putovanjima.", zaključila je moja draga prijateljica, koju imenovati neću, na moju vijesti da idem na put. Ponovno.
"Jaaaa?", pokušao sam odglumiti zbunjolu: "Pa je ne putujem baš puno."
"Ne. Ne. Uopće.", nadovezala se ona.
Istina je da sam ovu jesen malo pretjerao s putovanjima. Tek sam se vratio iz Ukrajine, a već su na red došli Libanon i Sirija, ubrzo će Pariz, a daleko nije ni Azija. Ok, možda i putujem previše. Za naše pojmove. Ali kad se sjetim Amera, Engleza, Iraca, Australaca, Novozelanđana i sličnih koji sam susretao na svojim prošlim putovanjima i koji znaju sve odjebati i otići na put od čak par godina, onda i ne putujem previše. Ja svako putovanje vidim kao ulaganje u samog sebe jer svako putovanje je drugačije i posebno i na svakom se nauči nešto novo. Za mene putovati znači učiti na otvorenom.
A kad se "ulovi" karta do Bliskog istoka za samo 142 eura (da, dobro ste pročitali - i da, to je cijena za povratnu kartu - i da, sve takse su uključene), mislim da mjesta za razmišljanja i premišljanja nema.
Kako mi je nova putovnica (ona šarena biometrijska :) ) u procesu izrade, htio sam iskoristiti ovu staru i skočiti do Izraela. Svi znaju da se Izrael i njegovi arapski susjedi (možda s izuzetkom Jordana) baš i ne vole previše pa ako posjetiš Izrael i u putovnici imaš dokaz te posjete, onda zaboravi da će te pustiti u veliku većinu arapskih zemalja. I tako sam ja napravio plan otići u Izrael i nakon toga promijeniti putovnicu. Ali cijene karata do Izraela su bile daleko iznad onoga što sam htio platiti i nakon malo češljanja kao iz paštete iskočila je Jaca...ooops, mislio sam reći karta za Bejrut. I put putujem... Kako kaže ona stara magazinska...
O Libanonu ne znam puno. Znam da je malen, da se svako malo "zakači" s "velikim" Izraelom, a prije toga "zakačili" se Libanonci i sami sa sobom. Znam da im je donedavno "majka" bila Sirija, sve dok se nisu "zakačili" i s njom.
Sirija je s druge strane ono što je ankl Buš pred par godina nazvao Osovinom zla. Mislim da su tu i Iran i Sjeverna Koreja i još par turistima inače jako "primamljivih" destinacija. Pa zašto onda baš ne otići u Siriju?! Ako ju je Buš smatrao leglom terorista, a znamo koliko je seńor Buš bio lijep i pametan, onda se Siriju stvarno mora posjetiti. Znam za Damask i Alepo, dva vjerovatno najstarija grada na svijetu. Znam za veličanstvene ruševine Palmire. Znam za dinastiju Assad koja željeznom rukom već neko vrijeme upravlja Sirijom kao svojim privatnim igralištem za golf. Ako se golf uopće igra u Siriji s obzirom da je velik dio pustinja...
Zatim je tu Hezbolah, paravojna formacija u Libanonu, prisutna je kažu i u Siriji, koja je u nekim zemljama na crnoj listi terorističkih organizacija.
Briga me za sve. Idem naučiti nešto novo. Danas Libanon i Sirija, sutra Irak, a preksutra možda Afganistan... Ma doći će i North Korea na red. Samo nek nam poživi dragi vođa Kim Jong-Il!
A meni poželite sreću da me Hezbolah ne kidnapira i ne naguzi tamo negdje u libanonsko-sirijskoj prčvarnici. Može jedan čaj ili dva, ali molim lijepo, ja bih se s tim zadovoljio... Živjeli!
Post je objavljen 05.10.2010. u 18:30 sati.