Pregled posta

Naime, večeras po Blogu čitam uznemirujuće vijesti, našu zajedničku blogersku kolegicu annabelle za kaznu se sa jedne liste premjestilo na drugu listu, činjenično - manje čitanu listu.
Samo premještanje po listama nije sporno, od samih početaka ovog servisa uredništvo je sebi pridržavalo pravo uređivanja blogerskih lista i ni jedna lista nije sramna niti manje vrijedna od drugih. No sporno je kada se to čini za kaznu, dakle u penaltivne svrhe, na osnovu lažnih i netočnih informacija koje se uredništvu, izgledno je, zlonamjerno i obilato plasiraju. Ovdje dakle uopće nije riječ o listama, već o nečem puno ozbiljnijem.

Nadam se, iz svih civilizacijskih razloga, da je ova odluka kratkotrajna i da će uredništvo shvatiti da se radi o ishitrenoj i nedovoljno promišljenoj odluci. No ako i tomu ne bude tako, osjećam potrebu reći par riječi...

Vjerujem da je većina blogera zapravo jako zbunjena i neupućena onim što se na blogu u zadnje vrijeme događa. Iako je teško pohvatati konce svih zapletenih niti prepirki, svađa, razmirica i mišljenja, sa malo truda, otvorenog uma i čistog srca – ispravnom i mudrom čovjeku nije problem sagledati istinu. Metod za to je zapravo jednostavan.
Činjenica je da u poplavi riječi - riječ gubi smisao. Stoga osobno zanemarujem slatkorječivost i promatram ljudske postupke, po njima procjenjujem čovjeka. Napose pozorno pratim za kim ostaje širok trag destrukcije, a tko je nastoji izbjeći.

Da, smatram da uredništvo o ovom slučaju nema točne informacije i da je apsolutno pogriješilo. Iz slijeda događaja zaključujem kako se uredništvo pojilo na - krivim i subjektivnim izvorima. Neshvatljivo je kako uređivači ovog servisa uopće sebi mogu dopustiti krive procjene. Neshvatljivo je da su to učinili pod pritiskom glasnije većine i da su između dvije sukobljene strane izabrali kazniti ne krivca već onu malobrojniju, nezaštićeniju – slabiju. Umjesto da slabiju stranu, što je jedini ispravan postupak - zaštite. Zar od sada i na Blog servisu pobjeđuje snaga čopora koji, kao na kakvoj ulici, cipelari usamljenog pojedinca? Da se pravno izrazim, samo je ova činjenica razlog za opravdanu sumnju u ispravnost uredničke odluke.

Cenzura nije alat kojim se smije baratati olako, povodljivo i neodgovorno. Biti cenzor, uloga je koja zahtijeva potpunu širinu obrazovanja i duha ili nažalost (s)pada na potpunu zatvorenost, neznanje i gluhoću – nešto između toga, nekakav hibrid, poništava svaki smisao započimanja cenzure. Brzopotezan, lakovjeran i pristran cenzor ne može biti cenzor. Ako se već servis odlučio za korektivnu cenzuru, onda to mora iznad svega činiti – pravično, nepristrano i neosobno.

U ovom slučaju, pravda je izostala. Jer kako rekoh, repovi čudnovatih i meni neshvatljivih verbalnih sukoba na ovom se Blogu vuku već mjesecima, a ako je uredništvo odlučilo tome stati na kraj - trebalo je prvo dobro preispitati genezu i sve aktere tih sukoba, ne oslanjati se isključivo na subjektivne dojave i tužibabanja, poslušati glas šire i iskusnije blogerske zajednice, dugoročno jako dobro otvoriti oči i uši te napose – promatrati s razumijevanjem.

Štoviše, moralno je i jedino ispravno, prezira vrijedna dojavljivanja i tužibabe - u potpunosti odbaciti već u startu. Na odluku uredništva ne smije utjecati ama baš – nitko. Osim razuma i činjenica dobivenih čitanjem s razumijevanjem. Ne sumnjam da je mudrim ljudima jasno kako onima koji javno i anonimno šire objede – uopće ne treba vjerovati. U takvim situacijama moj stav je znan, manipulatore-tračere-´dobronamjerne´ dojavljivače smatram gnjusobama nevrijednim egzistencije u mom svemiru. O njihovim satelitima nemam ništa bolje mišljenje. Za tužibabe uho treba biti gluho! Svaki pokušaj diskreditacije drugoga, kod mene nailazi na zid, kamo sreće da jednakom odlučnošću to isto čini i uredništvo.

No čini se da je ono odabralo liniju manjeg otpora, ponekad je izgleda lakše ukloniti bukača, onoga koji uporno viče istinu i ne pristaje na šutnju, nego se uhvatiti u koštac sa samom srži problema i pravim ´problematičarima`, unatoč visokim vezama koje eventualno imaju. Ako si zviždač, dakle - nahebao si (ali imajte na umu - ovih je dana i jedna zviždačica, gospođa Balenović, napokon izborila sudsku pobjedu).
Kolikogod se blogerska kolegica nekima možda činila naporna, iritantna i umišljena, ili pak pametna, duhovita i opširna, morate biti svjesni da je njen zapravo jedini grijeh taj što nije pristala šutjeti o verbalnom maltretiranju koje joj se događa, i što nije stoički i strpljivo prešla preko uvreda kao mnogi drugi debljih i jačih živaca (među ostalima i ja), što se odlučila suprotstaviti onima koji je kinje i što to čini vrlo elokventno i uspješno, na jetru onih koji je prozivaju. Ako vam do sada nije bilo jasno - annabelle je trenutna zviždačica Blog.hr-a. Samo zbog toga i isključivo zbog toga – ona je kažnjena, uz vrlo nesuvisla i cinična opravdanja onih odgovornih za njeno uklanjanje. Tko su oni i tko je admin odgovoran za kontroliranje sadržaja ovog servisa – ne znam, čak me i ne zanima.

Molim vas, ni u jednom trenutku ne miješajte svoje osobne simpatije ili antipatije prema nekomu sa nepravdama koje se toj osobi događaju! Jedno nema veze s drugim. Jer ono što se sada događa njoj, sutra bi moglo i vama i meni, bez obzira na našu omiljenost ili omraženost, popularnost ili čitanost.
Ne zavaravajte se stoga da vas se ovaj razvoj događaja ne tiče, ovo je situacija koja zahtijeva iskorak, ništa manje od toga. Na kraju se vrlo lako može desiti gospodo da dođu i po vas, a nitko na ovom servisu neće preostati da vas spasi. Ali ja ne želim apelirati na vaš strah, već na vaš osjećaj za ispravno.

Ne znam koliko moj glas ikome znači, ne gajim iluzije da znači ikome išta, ali ovo se ne smije prešutjeti, ovo su situacije gospodo u kojima si karakterno, narodski rečeno - ili čovjek ili pizda.

Što sam od to dvoje fizički? Oboje! Veteranka sam bloga, ženskog roda (i zato pi_ka), ovdje sam preko šest dugih godina, autorica i potpisnica bezbroj tekstova i bezbroj Blog.hr naslovnica, blogeri su i došli i prošli, kao i stari pa novi vlasnici i urednici. Ali modestiblejz.blog.hr je svo ovo vrijeme ustrajao i ostajao. Slutim da sam ovdje dulje čak i od trenutnih urednika to jest admina, a od novih vlasnika znam da jesam; velim da samo slutim, jer uočavam u onima koji kontroliraju sadržaje ovog servisa izvjesno pomanjkanje suzdržane mudrosti, mudrosti koju donosi samo blogerska praksa i iskustvo, no ne mogu biti sigurna, jer sa uredništvom nemam nikakve veze, niti sam ih ikada imala. Predaleko sam od centra događanja i fiktivne moći. Ne uzmite mi za zlo ili kao bahaćenje kad kažem da se osjećam zrelija i pametnija, u svakom slučaju iskusnija nego prije šest godina i nije mi namjera pametovati, već s pravom propitati i ukazati, sa pozicije promatrača.

Pitam se, dakle, nakon 6 dugih kvalitetnih godina, hoće li i mome blogu nasilno i bez argumentiranog objašnjenja doći kraj? Koja je cijena ostanka? Šutnja? Okretanje glave od nasilništva i nepravde?

Ovdje na blogu -Modesti Blejz- sam: bila i ostala vedra duha, iskrenih i otvorenih namjera, počesto britka i preduga jezika, ali nadasve sa željom biti korektna. Zlonamjernima nisam ostala dužna, ali takvih je bilo spomena nevrijedan minimum, u nepreglednom moru krasnih blogera s kojima do dana današnjeg dijelim veselje i zdrav duh. Ne izazivam sukobe, ne tražim kavgu (ali ni ne bježim od sukoba ako mi ga tko silom nameće i iz tko zna kakvih zlih motiva traži), ne lažem i ne mažem, u globalu sam pozitivna pojava. Oni koji mi probaju dokazati suprotno, prvo će morati vlastite krinke zbaciti do kraja.

Svojim pisanjem na ovom blogu držim da sam dokazala kako se u moju riječ može pouzdati. Stoga, ako moj glas na ovome servisu išta znači, znajte da ga dižem protiv maltretiranja, protiv nepravde, protiv nekritičke cenzure. Preko ovih stvari moralan i normalan čovjek ne može preći. Možda sam ja totalni naivac i ne znam ni pola stvari koje su se izdešavale, možda ne vidim stablo od šume, ali šumu vjerujte mi vrlo jasno sagledavam, imam dovoljno utakmica u nogama, i u ovom mi se trenutku šuma čini vrlo ružnim mjestom. Blogerska kolegica je, kakva god njena narav bila i sviđala vam se ona ili ne sviđala, u ovom slučaju - žrtva jednog ženskog čopora, ogovaračkog blog kružoka kojemu se zamjerila jer naprosto nije popustila, ona je žrtva a ne napadač. Nije ona ta koja je zaslužila uklanjanje, kako ne podržavam nekritičku cenzuru reći ću da ju u ovom slučaju nitko nije zaslužio, ali u ovom slučaju - ponajmanje ju je zaslužila kolegica.

Jedan na jedan, licem u lice, to je u redu, pošteno se bori i izbori... ali čoporativno na jednog, nepošteno, iza leđa, iz čiste netrpeljivosti, ne! To nije u redu.

Ni ja neću šutjeti.
Vi činite po svom nahođenju, ali ja biram biti čovjek.
To je stav Modesti Blejz.