Moram priznati da me baš ide s literaturom koja govori o nacizmu u posljednje vrijeme (sjećate se, prije otprilike tri tjedna na Rozojkozi sam pisala o «Dječaku u prugastoj pidžami» Johna Boynea), jer danas imamo još jedan naslov koji se dotiče nacizma i fašizma u Italiji. Riječ je o prvom djelu za odrasle koje je napisao španjolski pisac i povjesničar Emilio Calderon, pod naslovom «Stvoriteljeva karta». Roman sam pročitala u dahu u posljednja dva dana.
Isprva sam mislila da će biti mukotrpno jer knjiga obiluje detaljima, uvodi nove likove, imena i povijesne događaje na svakoj trećoj stranici, no za sve je nas važno da zapamtimo sljedeće: Jose Maria Hurtado, mladi španjolski arhitekt, zatekao se u Rimu nekoliko godina prije početka II. Svjetskog rata. Tamo upoznaje mladu izbjeglicu Monserrat Fabregas s kojom se upušta u špijunske akcije na štetu fašističkog režima koji sve više nagriza Europu. Međutim, ona gaji nježne osjećaje prema princu Juniju Viva Cimariniju, strastvenom poborniku nacizma, kako se na prvi pogled čini. Taj ljubavni trokut steže se nad troje mladih ljubavnika pod utjecajem društvenih oluja koje zahvaćaju Španjolsku, Italiju i ostatak Europe. Ljubavni trokut, dakle, prvi je sloj ovog luka od priče.
Daljnji sloj zasigurno je setting priče: Italija tijekom razdoblja od 1937. i 1950. godine. Papinska država Vatikan u sve je upletena preko glave. Spominju se i neka tajna društva te petljanje s okultizmom i ezoterijom u koje silno vjeruje nacistička vrhuška, opijena snovima o apsolutnoj svjetskoj dominaciji. Njima se suprotstavljaju savezničke sile koje upotrebljavaju posve obične i nevine ljude za svoje ciljeve. Papa također ima svoje špijune. U središtu te priče je svojevrsni «sveti predmet», relikvija zvana Stvoriteljeva karta koju je navodno stvorio sam Bog i u čije su postojanje i nadnaravne moći vjerovali i sami nacisti koji su taj predmet tražili (osobito je smiješno bilo izlaganje svećenika i špijuna papinske države koji parafrazirano kaže kako Crkva trenutno priznaje postojanje sljedećih relikvija: šezdeset prstiju Svetog Ivana Krstitelja, tri Isusova prepucija, tri pupkovine malog Isusa i oko 200 novčića koje je Juda dobio za izdaju). To je drugi sloj našeg luka
Treći sloj bi morao biti relativitet savjesti kojega čovjek zadobije baveći se špijunažom i kontrašpijunažom (vjerujem da bih se ja sama prilično pogubila) – kako poslije znaš što je ispravno i koju stranu ti zapravo zastupaš? I sam Jose Maria je u službi saveznika bio zaposlen kao arhitekt za fašistički režim u Italiji, kako? U konačnici, ispostavilo se kako je komunistička prijetnja jednako velika kao i nacistička i nakon rata su se stvari počele koturati u istom ciklusu.
U svakom slučaju, radi se o djelu koje se isplati čitati – ide brzo, čita se lako, ali nije petparačka literatura.
Post je objavljen 08.10.2010. u 17:43 sati.