Dođem neko veče u svoj podstanarski stan...otključavam vrata, sav se tresem. Tresem se, al ne od hladnoće...neg mi mokraćni mjehur pun i veličine trbuha našeg ministra Pere Čobankovića zvanog Čobe. Tresem se ja ka Japan kad ga spiči potres...vadim onaj ključ...nebi pogodio brave da si majka božja. Reko sad kad zapišam ulazna vrata svi psi u kvartu će znat da je to moj teritorij. Ajd pogodim ja nekako bravu...ulazim u stan...jašim preko stola...zapinjem za krevet...a svo vrijeme otkopčavam šlic. Prolazim jedna vrata..eto me na vratima od wc-a. Osjetim ja krenuo udarni val. Sjetim se ja da sam ko mali listao enciklopediju iz "biologije i društva" i sine mi u glavu da je mokraćni cjevovod dug oko pola metra. Reko to je sad krenulo, pa za jedno 10 sekundi ima da izađe van...taman koliko mi treba do školjke. Ja se dočepam školjke...brljam po gaćama...tražim "miša"..nema ga. O reko jebem ti krušnu mrvu gdje si sad kad te najviše trebam. Otkucava ona osma sekunda...cijev se polako puni...sad kad šikne niz nogavicu, mogu se onda jebat. Brljam ja..tražim tražim...pa gdje si se uvuka ćaća te mili jeba da te jeba. Nebi ga napipa bogu dragom. O reko mila majko pa ja ću se upišat pred wc školjkom. U svoj toj gužvi sjetim se svog prijatelja kad je mrtav pijan izvukao desno jaje umjesto miša i popišo sam sebe niz nogavicu. Smilovao se dragi Bog i nađem ja miša sekundu prije navalnog vala. Ja sam reka...da jebeš sex i sve ostalo naspram tog osjećaja kad ti se piša pa se uspiješ na vrijeme popišat. Jedina jebada u svemu tome što me uvijek u mozgu jebe centar za pogađanje wc školjke. Ja neznam što je to kod nas muških...al redovito sve zapišamo. Da mi stave kazan za rakiju ja bi ga ispromašiva. Ja sam toliko dugo pišao da sam i zadrijemao na školjci. Podbočio se o vodokotlić i valjda 2 minute samo pišao. Ajd ispraznim ja mjehur...odma mi pala kilaža za 3 kile. Vratim se u sobu...pravac frižider. U frižideru nema ničeg. Mislim ima. 2 jaja gore na polici...pašteta (bog je blagoslovio)...i litra mljeka. Ja onu paštetu van...mljeko isto...kruh...krpu...izvalim se na krevet. Upalim tevejac koji mi usput budi rečeno toliko blizu da kad čitam titl od filma glava mi doslovce ide lijevo-desno i to u punom mahu. Bacim onu krpu ispred sebe...rokam kruhom po onoj pašteti...mljeko srčem direkt iz teterpaka...pravi crnački amerčki stil. Gledam daljinac mi ostao na stolu a prebacio bi kanal...a dić se ne mogu jer sva hrana na meni. Vidim ja desno stopalo mi na 3 cm od tevejca...a ja palcem KLIK...KLIK...prebacujem ja nogom i jedem. Kad na tevejcu odjednom Jadranka Jaca drži govor u skupštini ujedinjenih naroda ili ti UN-u. Priča ona na tečnom engleskom ka što je tečna ona armatura kod mene na gradilištu. Ruje ona po dnu engleskog jezika....da ne gledam u tevejac mislio bi da je kakav ruski špijun. Mažem ja onu paštetu...vrtim glavom...e moja Jaco...tolike godine u politici...i još novinarka po struci...a neznaš niti 1 strani jezik. O propala kroz te daske u UN skuštini dabogda što nas sramotiš. Jel završio taj prilog o Jaci i tom svahili engleskom...ide druga reportaža u kojoj...e to me oborilo s nogu - kažu...u UN-u osnovan ured za kontakt sa vanzemaljcima. E tu sam skočio ko nogometaš DINAMA na cajkama. Pade ona pašteta na pod...rasu se mljeko...ja onaj daljinac u ruke...pojačavam do kraja. Nema - dobro sam čuo - u zgradi UN-a u njujorku osnovan ured za kontakt sa vanzemaljcima. Svi oni koji me duže čitaju znaju da sam ja jedini u Hrvatskoj a i svijetu koji ima direktan kontakt sa svemircima ili ti vanzemaljcima mada oni ne vole da ih se zove vanzemaljci. Naime za neupućene - ja sam jedini na svijetu koji je imao kontakta NULTE VRSTE. Znate da imate bliski susret 1. 2. i 3. vrste? E...ja sam ima bliski susret nulte vrste...al o tome će biti detaljnije u mojoj knjizi koju još nisam počeo pisati. Reći ću samo da je kontakt nulte vrste kad se na ćošku kuće sudarite čelom o čelo sa svemircem. Dakle...ja čim sam čuo da je u UN skupštini osnovan taj ured...ja sam se odma diga sa kreveta i pravac svoj ormar. U ormaru imam CRVENI TELEFON isti ka onaj što ga ima Obama u vajt hausu. Ja onaj telefon u ruke...reko moram odma zvati Rifeta. Sad se vi pitate ko je Rifet!? - Rifet je svemirac koji je zapovjednik veze u sazvježđu Orion u kom sam ja bio nekoliko puta. Imam čak i rodbine tamo. Ja onaj telefon u ruke...okrenem ja broj koji samo ja znam. Zvoni....zvoni....zvoni...niko se ne javlja. Ja pogledam na sat...reko da im nije marenda (gablec)...11 navečer...znam da im nije marenda u 11 navečer. Ja opet zovem....zvoni...zvoni...zvoni...kad eto javlja se Rifke...
Rifet: ALOUUU...
Ja: Rifke? Jes to ti?
Rifke: A-a (i žvaće nešto)
Ja: Krule je!
Rifet: (udara šakom po stolu sav sretan) Oooooooooooo Krulinjo...vreloga ti žara u guzicu natrpalo pa đe si ti?
Ja: Pusti me u pm...radim po cijeli dan...nemam se kad ni javit
Rifet: O jebo ga ti...odmori malo...vrag odnio i prešu
Ja: Što žvaćeš ti to?
Rifet: Jabuku žderem.
Ja: Od kud vam jabuke?
Rifke: Ma neki dan doša Nelvir sa letećim tanjurom do mene...i..ma znaš ti Nelvira uopće?
Ja: El to onaj sa dva oka na zatiljku što voli cajke?
Rifke: Eeeee taj taj....doša on po mene sa tanjurom veli Rifke upadaj idem po jabuke na Zemlju. Ja što ću, ja sjednem sa njim a on pjan ka mina. Reko Nelvire jel moš ti letit? Oš da ja vozim? - a on meni da aj ne seri i upadaj.
Ja: I?
Rifet: A što i? - Sjeo ja. Kad je ova budala ošinula po gasu...a jedno 40 WARP-ova smo išli na sat. Dere Nelvir po gasu...a iz kazetara udara Seka Aleksić. Znaš ti Seku Aleksić?
Ja: Ma neznam je osobno al znam ko je ona. Pa što taj Nelvir stvarno sluša cajke?
Rifet: Ma pusti ga u pičku materinu...od kako smo zadnji put sletili u Smederevo...pripišalo mu se pa smo morali tamo sletiti...sletili mi u Smederevo i čuo on te cajke iz neke birtije...otiša tamo...ponapija se sa onim benama u Srbiji...znaš kad sam ja 4 sata igra fliper dok sam ga dočeka. A i jes vam glupa ona igrica što je zovete FLIPER!...sa jednom kuglom sam igra 4 sata. Nema bonusa kojeg nisam dobio.
Ja: Rifke?
Rifet: Što je?
Ja: Ode ti sa pričom u široko. Od kud vam jabuke jebate.
Rifke: A to...pa onda je Nelvir sa tanjurom sletio u neki vaš KONZUM i kad smo izašli iz tanjura, navukli smo ljudska odjela i ošli kupit jabuke. Pa moj Krule jebeš mi sve al ste vi skupi. Pa u Australiji kila jabuka 3 kune a kod vas 9. Vi ste jedina zemlja gdje su banane jeftinije od jabuka.
Ja: Pa koliko ste uzeli jabuka?
Rifet: 2 tone
Ja: 2 TONE???
Rifet: Jes majke mi. I što nije ona budala od Nelvira tražila račun R-1 na kasi!?...ja htio u zemlju propast od srama.
Ja: Pa kako R-1? Što imate firmu?
Rifet: Ima Nelvir neku građevinsku firmu kod vas u Hrvatskoj...eto baš je lani farba neke tunele kod vas.
Ja: Nelvirovi farbali tunele kod nas?
Rifet: A e. Još bila neka pizdarija jer je ovaj dao neku ludu cijenu samo da ne dobije posao a na kraju uzeli baš njega. Čudni ste vi u Hrvatskoj. Kod vas što skuplje staviš - imaš veće šanse.
Ja: O moj Rifke...nisam znao da Nelvir ima građevinsku firmu.
Rifke: Ima...ima...
Ja: Ma znaš ti što ja tebe zapravo zovem?
Rifke: Pucaj
Ja: Ovi u UN skupštini...u Nju Jorku...
Rifke: Znaaaaaaaaaaaam...osnovali ured za kontakt sa svemircima
Ja: Od kud znaš????
Rifet: Pa znaš onu astrofizičarku što je predsjednica tog ureda?
Ja: E?
Rifke: Pa ona je naša!
Ja: Sereš?
Rifke: E moj Krule...pa di ti živiš?
Ja: Imate li koga u hrvatskoj Vladi?
Rifke: Krule...toliko glupi pak nismo.
Post je objavljen 04.10.2010. u 09:46 sati.