Marketing
Sveti Franjo - Onako kako ga moje oči vide
Za blogera Neverina
Mladić kao i mi
Franjo Bernardone , mladić kao i ja, imao je sve u životu, novaca prije svega, jer otac mu bijaše jako bogati trgovac – preprodavao je odjeću. Veseljak i dobričina volio je zabave i pijanke, lijepe djevojke i druženja, imao je odličnu ekipu, svi plemići i dobrostojeći momci. Nije volio siromahe, a još manje gubavce.
Franjo bijaše vitez, ratovao je i jednom se našao u zarobljeništvu. Vrativši se iz zarobljeništva i iz rata, počelo se nešto čudno s njim događati, zabave su mu se činile isprazne, veselo društvo i pijanke sve mu je to postalo neprivlačno. Tražio je nešto drugo, neki dublji smisao življenja. U srcu je nosio Gospodina. U srcu je počeo ljubiti, počeo je voljeti iskreno, ne tijelo nego dušu što je Bog čovjeku usadio.
Tako je zavolio i siromahe i prigrlio je gubavca i poljubio ga je. Poljubio je Gospodina.
Ljubi i dobiva poziv.
Gospodin ga je pozvao je imenom: "Franjo - reče - idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sve ruši!“ Franjo se odazvao, poslušan svome Gospodinu, bio je jako radostan, hrabar i odlučan.
Ljubi, neprihvaćen i neshvaćen. Tako u želji da služi Gospodinu u potpunosti i siromaštvu, sve je prodao, razdijelio siromasima. Njegov otac je bio izvan sebe jer je dijelio obiteljsko bogatstvo. Otac ga se odrekao pred svima, pred Crkvom, no Franjo nije za to mario, nego je rekao gol: „Od sada je Bog moj Otac!“
Red male braće
Prijatelji ga slijede. Polazi za njim njegova stara ekipa, vidjeli su svoga prijatelja kako je sretan. U početku su mislili da je lud, ali su shvatili da je on iskren i da živi Evanđelje u potpunosti. Osniva Red male braće. Franjo želi da Red slijedi potpuno siromaštvo, služenje, poslušnost, čistoću i molitvu. Neimaština i strogost, odbojnost prema svemu što se protivi Evanđelju, odbojnost prema grijehu – Franjo je išao u krajnosti i tražio je to od Reda. Red se povećavao naglo. Franjo nije htio da braća posjedu bilo što, jer je spoznao da je siromaštvo tijesno povezano sa Sinom Božjim, on se sam od početka redovničkoga života do smrti smatrao bogatim zato što imađaše samo jednu tuniku, pojas i hlače; drugo ništa više nije imao. Njegov siromašni habit je pokazivao, gdje skuplja svoje blago. Svojim sinovima je govorio da je siromaštvo put savršenstva, a da je savršenstvo jamstvo i miraz vječnoga bogatstva.
Franjine kreposti
Franjo je bio toliko ponizan da je htio služit i jednom od svoje braće pa ga je uveo gvardijana u Red, tako da bude njemu poslušan. Koliko je bio ponizan, nije se smatrao dostojnim biti svećenikom.
Kada je jednom vidio sv. Klaru, bacio u trnje ruža da ne bi došao u tjelesnu napast (u Asizu na jednom grmu ruža više nema trnja, smatra se da je u taj uskočio), jer smatrao je da su tjelesna čistoća i čednost najvažnije osobine Kristovih sljedbenika.
Franjo je molio, srce i duhom, svim svojim snagama, svim svojim tijelom i umom. Bio je zahvalan na svemu što bi vidio, susreo, čuo, osjetio, na svemu je zahvaljivao Gospodinu na čudima koje nam je dao, sve je nazivao svojom braćom i sestrama, životinje i bilje, nebeska tijela, sve što je Bog stvorio.
Franjo je često znao slaviti Isusa kroz pjesme, tako žarko da bi u zanosu uzeo dva štapa i pjevajući, sa dva štapa bi se pretvarao da svira citru, jer znao je onu od sv. Augustina da tko pjeva dvostruko moli!
Drugi Krist
Gospodin je Franji podario svoje Rane, da ga učini već svecem ovdje na Zemlji, da mu pokaže koliko ga voli. Kad je dobio Rane bio je presretan i jest da ga je boljelo, ali on je od radosti klicao.
Veselio smrti, žao mu je bilo što će napustiti braću, no otišao je onome kome je svoj život podario, onome koga je najviše volio i za kojega je sve dao i ostavio ovaj svijet.
Poslušan, ponizan, siromašan, u svemu dosljedan Evanđelja i Isusa, takav je naš otac Franjo…
Defton.
Tekst je nastao na temelju jedne prezentacije i predavanja koje sam imao o svetom Franji na susretu Frame. :)
PS. Evo, vratih se u blogosferu! ;)
Bog vas blagoslovio!
Vaš Defton!
Post je objavljen 04.10.2010. u 09:28 sati.