Odlazim i do vrha, makar to znači vraćanje komad puta po jednosmjernoj cesti; vikendom je ona dionica od Željezničara do Tomislavca jednosmjerna u pravcu vrha, zbog autobusa koji glume žičaru. Vrh je skoro pa pust; 3-4 planinorca, oblaci zastiru pogled na Zagorje. No, vidim da sam malo pretjerao s oblekom; skidam zimsku podstavu iz jakne i vraćam se ljetnim rukavicama.
Sljemenska cesta danas fakat nije za brzu i opuštenu vožnju. Mokra je i ljigava, na više mjesta izvlače drva pa ima blata, grančica, lišća... dobro, ionako sam danas za sporu skitnju. Unatoč tome u par navrata mi zanosi zadnji kotač, naročito kad se "zaigram" sa zadnjom kočnicom. Poslije Puntjarke sustižem neku curu koja piči cestom u rolama sa skijaškim štapovima u spustaškom stilu; vjerojatno skijašica iz repke, ovo su joj valjda predsezonske pripreme.
Dok se spuštam prema Pili pred Stubičkim toplicama zastajem na jednom odmorištu s odličnim pogledom - od kojeg ni ovdje ništa! Sve je zatvoreno niskom naoblakom. Primjećujem da me zvao Tom; javljam mu se ali nije raspoložen da mi se pridruži negdje po putu, radije priča kako bi rado išao, ali...
Post je objavljen 02.10.2010. u 10:38 sati.