Marketing
Tjedan sitih i sretnih ljudi
Dok ovo pišem, mnoštvo veselih ljudi upravo hruska neko fino jelo na zadnjoj večeri Tjedna restorana, koji danas završava. O akciji se dosta pričalo i pisalo, svi više-manje sve znate pa ću samo telegrafski sažeti: sedam dana, dvadeset restorana, obrok od tri slijeda i čaša vina za 100 kn. Sličnu stvar imaju gradovi tipa New York i London, a sad je presađena u majušni Zagreb, u nikad bolje odabrano vrijeme.
Dam se kladiti da su organizatori u počecima nailazili mahom na podsmijeh, skepsu, upitnike nad glavom i apatiju. No kad je akcija uspješno krenula, a interes vjerojatno nadmašio prvotna nadanja, e, onda su se svi zakačili i poželjeli svoj dio kolača. Kako to u nas biva, čim je nešto dobro i uspješno, ali i anonimno, onda je tu nešto sumnjivo. Pa počnu padati najidiotskija pitanja, tipa: tko zapravo stoji iza svega? Sanader, CIA, USKOK, Al-Qaeda? A sve što treba znati je da iza svega stoji samo dobra ideja i troje sposobnih hedonista i entuzijasta. Svaka vam mast, pardon... čast! Da mi je samo bilo vidjeti kako su tekli prvi razgovori s napuhanim veličinama zagrebačkog ugostiteljstva...
Ajde da se malo osvrnemo na restorane koji sudjeluju. Naravno, zbog sveopće situacije pod petama gori svima, htjeli to priznati ili ne. Pretpostavljam da je instantno punjenje osiromašene škrabice svima prvi motiv sudjelovanja, a oni s razvijenom dalekovidnošću prepoznali su priliku za dobru reklamu i privlačenje nove klijentele. U svakom slučaju, uzorak od ovih 20 restorana vrlo je šarolik i zanimljiv, kako po žanru kuhinje, tako i po koncepciji, uspješnosti i poziciji na tržištu. Od relativno novih imena (Jilly's, Trilogija, Kod Vele, Klub Gastronomada, Atlanta Bocca Marai) koja još okupljaju sljedbu, nanovo oživjelih starijih restorana (Panino, Klub književnika, Fellini) koji žele povratiti publiku, manjih lokala koji žele pokazati da nisu samo odredište za dobar gablec ili neobavezan after work zalogaj (Pauza, Stefano, Lobby), popularnih žanrovskih igrača koji žele privući nove goste (Hellas, Mu, Bota Šare) do uglednih veterana koji su možda malo ispali iz mode i Tjedan restorana došao im je kao Trnoružici prinčev poljubac (Okrugljak, Gračanka Kamanjo, Argante). U oči odmah upada i nesudjelovanje nekolicine vrhunskih i popularnih zagrebačkih restorana (Prasac, Marcellino, Takenoko, Mano), a je li razlog nekakva želja da ostanu jedinstveni i neuniformirani, procjena da njihovu poslovanju to nije potrebno ili nešto treće, mogu samo nagađati.
Nažalost, moj tjedan restorana spao je na jednu jedinu večeru u širem kokošjem društvu. Istina, planiranje je bilo opsežna operacija. Mislim da sam kraće razmišljala koji faks upisati. Izbor je napokon pao na Apetit. Argumentacija je išla ukratko ovako: jelovnik je zanimljiv i inovativniji od većine (iako mi se čini da su ga neki još mijenjali u zadnji čas), ambijent je svečaniji od većine pa će samim time izlazak biti posebniji, chef je vrhunski i ne bi dopustio da se servira neki ispodprosječni menzaški obrok, a posluga je na visokoj razini i ne bi trebali raditi razliku između nas koji dolazimo jesti za 100 kn i nekog predsjednika šest nadzornih odbora koji će s ljubavnicom krkati jastoge, kamenice i tartufe.
I bilo je dobro. Niti više niti manje od očekivanja, iako smo zbog navale imale limit od dva sata pa mi je u glavi cijelo vrijeme išlo tik-tak. Slike su loše i nepravedne prema jelima.
Predjelo: hrskavi ravioli punjeni pašticadom i krema od vrganja.
Glavno jelo: coq au vanille s domaćim njokima i šumskim gljivama.
Zapravo, fensi ime za solidan i izdašan pileći paprikašoid s odličnim njokima i pokojom gljivom (šumskom? hm...) Možda i najslabija karika večere, ali ne žalim se. Bolje u meni od 100 kn pošteno ugurati kvalitetan komad prozaične i neskupe piletine nego se pompozno razmahati sedam godina smrznutom zimbabveškom grdobinom.
Desert, prokušan i božanstveno slastan Apetitov stari favorit:
čokoladni san s vrhnjem od vanilije i borovnicama
Da rezimiramo: uskovitlala se prašina, nešto se napokon događa, ljudi opet izlaze, uživaju, komentiraju, diskutiraju, šire iskustva, restoranima se puni blagajna i širi krug gostiju, nama se pune želuci, a šire trbusi i osmijesi. Svi sretni. Idući Tjedan restorana na pilećim krilcima ovoga može biti samo bolji! Žifili!
Post je objavljen 03.10.2010. u 21:01 sati.