( prvo si pustite muzikicu ovu pri dnu.....hihihih)
PORUKA NEBA
.......i trag aviona gore visoko ...........
.......i strasna želja za putovanjem.....
.......odlaženjem daleko od sebe......
tamo gdje ljubav više ne piše tužaljke svoje.....
već se sklanja u nove oblike i boje....
....treperi u trepavicama sumraka
koji mirišu
na mladu jesen....
promeškoljilo se i zarumenilo nebo
puderasto ružičasto, bojom zrele šljive
kad sam te zagrlila nježno,
i sasvim dječje,samo onako,
iz daljine...
i sve bi bilo baš u najboljem redu
da se taj čežnjom obojani malinovac, izdajica,
nije s neba razlio i po jesenskim ružama.....
......da se ta iznenadna čežnja plaha, nedodirljiva,
nije dala naslutiti kao fini nagovještaj
svilenih latica,
negdje s rubova mojih zamagljenih zjenica...
....a onda je vjetrić pustopašni, mirisni, predvečernji, skinuo neke od posljednjih latica nade.....da ću te ikada vidjeti.....
jer ona.......možda ga ona ponekad i mrzi jer joj je pokušao oteti onu zečju dušu.....bezazlenost i jednostavnu nježnost....vjeru da je svijet bolje mjesto no što se na prvi pogled čini.....
....jer je i njemu oteto krzno...dušom se mislio njenom pokriti....
...ne može mu se ne oprostiti.....
.....tada ona izlazi iz sebe da bi se mogla bolje sagledati,nezamućena pogleda,
jer kao netko drugi, znala bih si sasvim sigurno prići i pomoći...
zato....spavaj zlato moje kad svi zvukovi stanu
slatko snivaj s rukom na vlastitom boku,
i voli se........
apdejtić......