1. Navedi 3 specifična fizička stanja u kojima se mogu naći polimerni materijali
Za razliku od ostalih materijala polimerni materijali imaju tri specifična fizička stanja: staklaso, gumasto i kapljasto.
2. Opiši staklasto stanje
To je čvrsto stanje polimernih materijala pri sobnoj temperaturi. U tom stanju polimerni materijali se obrađuju postupcima za hladno oblikovanje (istiskivanjem, prešanjem i valjanjem) ili odvajanjem čestica (piljenjem,rezanjem glodanjem,brušenjem, bušenjem i tokarenjem). Pri navedenim načinom obrade polimerni se materijal oblikuje djelovanjem jakih sila. Pošto kod postupaka skidanjem čestica, zbog trenja između alata i materijala dolazi do povećanja temperature moramo intezitet obrade prlagoditi potrebi da temperaturu materijala držimo u prihvatljivim granicama, da ne bi došlo do oštećenja materijala.
3. Opiši gumasto stanje
Gumasto stanje polimernog materijala je rastezljivo, visokoelastično stanje koje je posljedica zagrijavanja polimernog
materijala iznad temperature omekšavanja.Ta temperatura se prema tablici za najčešće korištene plastomere kreće od 70 do 165 st.C. Prelazak u gumasto stanje temelji se na činjenici da zbog zagrijavanja oslabljuju međumolekularne veze u makromolekulama pa polimerni materijal prelazi iz staklastog u gumasto stanje. To svojstvo poznato je kao termoplastičnost i često se rabi pri oblikovanju uporabnih predmeta od plastomera. Obrada u gumastom stanju može biti puhanjem toplim stlačenim zrakom u kalupima (proizvodnja tzv PET ambalaže-boce za napitke) ili toplim oblikovanjem (savijanje, razvlačenje,sabijanje)
4. Opiši kapljasto stanje
U kapljastom su stanju svi polimerni materijali tijekom procesa proizvodnje, a plastomeri mogu u to stanje doći i naknadno zagrijavanjem na temperaturu tecišta, koja je nešto viša od temperature omekšavanja. U kapljastom stanju polimerni materijali najbolje popunjavaju oblik kalupa pa se najčešće obrađuju postupkom ekstrudiranja.
5. Objasni postupak savijanja plastike
Električnim grijačem ili aparatom sa vrućim zrakom polimerni materijal
zagrijemo na temperaturu omekšavanja, a zatim savijamo preko odgovarajućeg profila.
6. Opiši postupak spajanja plastomera lijepljenjem
Ljepilo povezuje spojene dijelove površinskim prijanjanjem (temelji se na sili adhezije) i unutrašnjom čvrstoćom (temelji se na sili kohezije) Suvremena ljepila imaju dobra veziva svojstva, pa se taj postupak vrlo raširen način spajanja plastike. Potrebno je oba dijela tanko namazati i čvrsto stisnuti (poželjno s alatom). Za spajanje plastike koriste se acetonsko i cijanoakrilatno (trenutnovezujuće ljepilo).
7. Opiši postupak zavarivanja plastike
Zavarivanje plastomera temelji se na njihovom svojstvu taljivosti u koje se dovode zagrijavanjem na temperaturu veću od temperature tecišta (približno 200 st.C) Na toj temperaturi oslabljuju se molekularne veze. Nakon spajanja i hlađenja veze ponovo ojačaju, pa se materijal vraća u staklasto stanje. Mora se paziti da temperatura ne prekorači temperaturu razgradnje plastomera koja iznosi oko 250 stC. Zavarivački pištolji mogu biti električni ili plinski. Postoje i napredniji postupci zavarivanja pomoću ultrazvuka i visokofrekventnih struja. Zavarivanje može biti sa ili bez dodatnog materijala. Kvalitetu zavarenog spoja dodatno poboljšavamo stiskanjem pomoću alata.
Dodatna pitanja za provjeru znanja.
1. Zagrijavanjem mogu biti dovedeni u gumasto stanje:
a) duromeri b) plastomeri c) duroplasti d) vlaknima ojačani polimerni materijali
2. Ljepila imaju veliku silu:
a) trenja b) adhezije c) teže d) inercije e) uzgona
3. Duromeri mogu biti u kapljastom stanju:
a) jednom b) nijednom c) više puta
Post je objavljen 02.10.2010. u 21:10 sati.