Marketing
Moj bijeli labude
Znate li onaj zbrčkani osjećaj kad dođete pred sam kraj knjige koju čitate? Sretni ste što ćete konačno doznati kako se sve završilo, ali obuzme vas i neka čudna tuga jer završava vaše druženje s likovima iz te knjige. I kad konačno pročitate zadnji redak…. još malo sklopljenih očiju… stišani i mirni puštate ukupnom dojmu da vam prostruji cijelim tijelom i vašim unutrašnjim svijetom. Sa sjetnim osmijehom odložite knjigu na policu.
Ako je kraj nedorečen i ako vam je autor ostavio mogućnost da budućnost likova u svojim mislima izmaštate sami tada osjećate prazninu, pomalo ste čak i ljuti na pisca što svoj posao nije odradio i ponudio vam sve na pladnju… pa je ostavio neke upitnike i šarene mogućnosti koje vas neopisivo podsjećaju na stvarni život… a u ovom današnjem svijetu nije popularno razmišljati, maštati i spojiti svoju maštu s piščevom…. jer za „svoj novac želite gotov proizvod“, a ne tamo neke nezavršene priče koje vas samo uznemiravaju.
Pročitane knjige skupljaju prašinu na policama… one najbolje nudimo dragim ljudima na čitanje…. iako je sve manje ljudi koje možemo razveseliti takvom idejom.
Knjige uglavnom čitam po preporuci…. ili iz očeve biblioteke. Volim znati da je netko plovio istom radnjom, družio se s istim likovima… pa čak i onda ako nikada s tim osobama nemam prilike porazgovarati na tu temu. Pročitane knjige na polici ipak ne znače kraj druženja, jer u životu srećemo ljude koji nas neopisivo podsjećaju na neke likove iz knjiga koje smo pročitali, a neki događaji nam donesu sjećanje na neke radnje iz nekih starih romana koje smo davno odložili na policu…. Unutrašnji svijet pisaca zauvijek se stapa s našim svijetom i ostavlja u nama neizbrisive tragove.
Moja najdraža priča iz djetinjstva je „Ružno pače“. Tu priču su mi prvo čitali, nakon toga čitala sam je sama, pa sam je čitala svojoj djeci… i uvijek i baš uvijek bi mi izmamila suze na oči… a ne mogu vam opisati osjećaj sreće kad je pačić izrastao u labuda i sa ostalim labudovima odletio u budućnost…. Što je bilo dalje? Je li bio sretan u novootkrivenom svijetu?
Desio mi se susret s „Ružnim pačićem“, tj. prekrasnim labudom.
Jučer je jedan veliki, prekrasni, bijeli labud sletio na autocestu koja ide od nikuda nigdje. S obje strane autoceste su šume…. Zašto je sletio… nitko ne zna. Nije mogao više poletjeti…. Velika ptica… cca 15 kg… raspon krila dva metra šepurila se po cesti ugrožavajući svoj život i život vozača. Netko je pozvao policiju. Upaljene rotirke... zbunjeni policajci na čudnom, ali zahtjevnom zadatku…. i slučaj je htio da se tamo nađe moj mali ljubitelj životinja i pomogne policajcima u tom neobičnom „hapšenju“. Policajci se češkaju iza uha… i što sad? Što sad s tim „delikventom“ koji pravi nerede po hrvatskim autocestama, a ne može poletjeti? Matko je ponudio pomoć i donio je nestaška u parkić sa svojim životinjama. Proveo je kod nas cijelu noć… lijepo se najeo, družio s ostalom peradi, plivao po blatnjavom jezercu kojim inače caruju divlje patke.
Cijeli dan smo uživali u njegovom društvu i u pogledu na tu predivnu životinju. Maloprije je uzeo zalet i vinuo se visoko u nebo…. Sa strepnjom smo gledali za njim dok je hvatao ritam svog čarobnog leta…. digla sam ruku visoko… mašući mu…. a iz mog srca za njim je letjela želja da sigurno i sretno stigne do svojih… i da svoju priču prenosi nekim budućim generacijama…
I eto…. priče nikada ne završe. Omiljeni likovi nas ponekad dođu pozdraviti i podsjetiti na pouke svojih priča. I pitam se danas… zašto je došao baš k nama? Pa možda zato što smo iskreno plakali čitajući tu priču u djetinjstvu… i zato što nismo odmahivali rukom i izjavljivali, „pa to je samo priča“.
Uz labudove se u raznim kulturama, kroz cijelu povijest nižu šarena vjerovanja.
Stari Slaveni su vjerovali da labud predstavlja dušu predaka koja može imati božje ili vražje osobine. Ovaj „moj“ labud je sasvim sigurno nosio božje osobine… jer ja tako vjerujem i ŠLUS! Vjerovali su da se nebeske vile pretvaraju u labudove. Isto tako su vjerovali da ih čovjek može prevariti i uzeti im moć, tako da im sakrije krila. No mi to nismo učinili… jer zašto bi mu oduzeli moć?! Bez obzira da li je „Ružno pačić“, običan bijeli labud ili prerušena vila koja ima moć spajanja duše s dušama predaka… nama je drago što nas je počastio svojim dolaskom i pravio nam društvo jednu noć i jedan dan.
Neka ti je sa srećom moj bijeli labude….
Post je objavljen 02.10.2010. u 18:03 sati.