PREMA PODACIMA WHO BJESNOĆA JE NA 10. MJESTU MEĐU INFEKTIVNIM BOLESTIMA U SVIJETU
Bjesnoća je virusna, zarazna i smrtonosna bolest od koje obolijevaju domaće i divlje životinje i ljudi. To je povod da je od prošle godine i u Hrvatskoj započelo obilježavanje 28. rujna, Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće. Taj je zadatak u ingerenciji Uprave za veterinarsto Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja u suradnji s Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim veterinarskim institutim, Referentnim centrom za bjesnoću zavoda za javno zdravstvo „dr.Andrija Štampar“ i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo. Slogan „ Stop bjesnoći – informiranost je najbolja zaštita protiv bjesnoće“ povod je za podizanje javne svijesti o životinjama koje bjesnoću prenose, za suzbijanje bjesnoće i posljedicama na zdravlje ljudi.
Bjesnoća se može spriječiti iako je smrtonosna. Vrlo važna osoba u sprečavanju bjesnoće je vlasnik životinje čija bi briga za životinju u sustavu kontrole trebala biti ozbiljna i neizostavna. Bjesnoća je zoonoza ( bolest koju prenose životinje) i antropozoonoza ( bolest koju životinja može prenijeti na čovjeka). Na ljude se prenosi direktnim kontaktom za zaraženom životinjom. Smrtonosna je ako izostane pravovremena zdravstvena pomoć.
Bjesnoća je još uvijek javno zdravstveni problem u svjetskim razmjerima. Prema izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ta se zaraza nalazi na 10. mjestu među infektivnim bolestima. U svjetskim razmjerima godišnje od te zaraze oboli do 55 000 ljudi. Uzročnik bolesti je virus koji se nalazi u tijelu divljih vrsta životinja; lisice, vuka, kojota, šakala, kunopasa, rakuna, tvora, mungosa, šišmiša te domaćih životinja psa, i mačke. Spomenute životinje su diljem svijeta izvor virusa bjesnoće, pa su stalan izvor zaraze za druge životinje, a onda i za čovjeka kao posljednju kariku u tom lancu.
BJESNOĆA NA PROSTORU HRVATSKE
Bjesnoća je na prostoru RH prisutna od 1977. Crvena lisica ( Vulpes vulpes ) je glavni širitelj zaraze u slobodnoj prirodi, posebno unutar svoje vrste, dok su slučajevi bjesnoće u drugih divljih i domaćih životinja posljedica sukoba s bijesnim lisicama.
Tijekom petogodišnjeg epidemijskog razdoblja od 2005. do 2009. u RH su na bjesnoću pregledane 4793 domaće životinje, među kojima 2407 pasa i 1714 mačaka. Bjesnoća je ustanovljena u 107 pasa, 88 mačaka, 7 konja, 38 goveda, 27 ovaca, 5 koza i kod jedne svinje.
Bijesnih pasa NEMA jedino u županijama; Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj i Dubravačko-neretvanskoj županiji, a bijesnih mačaka NEMA ponovo u Dubravačko-neretvanskoj županiji, te u Međimurskoj i zadarskoj županiji.
ORALNA VAKCINACIJA LISICA OD 2011. – 2014.
Oralna vakcinacija lisica prvi je puta na području Hrvatske pokrenuta 1991. Do jeseni 2000. godine provedeno je 11 kampanja u sklopu kojih je upotrebljeno 533.900 vakcinalnih mamaka.
Ono što slijedi u našoj zemlji, je vakcinacija lisica u razdoblju od 2011.-2014. godine s ciljem kako bi se iskorijenila bjesnoća u populaciji divljih životinja.
Kako se vakcinacija lisica izvodi, budući da se divlje životinje ne odazivaju na poziv veterinara i nemaju vlasnika koji bi ih odveo veterinaru na cijepljenje? Divlje životinje trikovima se mami da se same vakciniraju. U tu svrhu postoje mamci koji u sebi sadrže plastičnu kapsulu s cjepivom protiv bjesnoće, a koji se polažu u prirodna staništa avionski i mauelno.
Ostvarivanjem spomenutog cilja Hrvatska bi postigla status zemlje slobodne od bjesnoće, te sigurnu zaštitu zdravlja ljudi i domaćih životinja .
No, oralnom vakcinacijom lisica do 2014. godine ne bi program bio završen, već je u planu da se strategija nastavi u razdoblju 2015. – 2017. U tom je razdoblju u planu da se nastavi kontinuirano unapređenje mjera kontrole i iskorjenjivanja bjesnoće, provedba oralne vakcinacije lisica mora se nastaviti najmanje pet godina uzastopno tako da bude obuhvaćen cijeli teritorij RH. I dalje treba nastaviti s osvješćivanjem javnosti o bjesnoći u svrhu sprječavanja pojave i iskorjenjivanja bjesnoće .
U jednom od narednih tekstova pisati ću o označavanju
pasa i njihovo uvođenje u Upisnik pasa cijepljenih protiv
bjesnoće, te detaljnije o prijenosu, inkubaciji, te
mogućnosti liječenja bjesnoće.
Post je objavljen 02.10.2010. u 13:25 sati.