Pregled posta

ode tjedan...

Konačno petak... ne sjećam se kada sam se posljednji puta toliko veselio petku.... ne, nejdem na ranč, imam i prekoviše posla za obaviti, ali, svejedno, sama spoznaja da dva dana ne moram u onu otužnu zgradu donosi pomalo radosti na moje lice (ono malo što moram sutra... se ne računa) .
Cijeli je tjedan bio ispunjen svakakvim slagalicama, događajima, putešestijama..... od slatkih objava na poslu, do traženja informacija od autolimara – tek toliko da provjerim...kad dobijem na lotu... popravio bih malo nepravilnosti koje sam napravio jednom prilikom ( a baš mu kul stoje) tak da me dogodine striček na tehničkom ne davi.... jer, istina . . ogrebotina je svakako elementarni temeljac sigurnosti u prometu – sa tom ogrebotinom jurim ko avion – jer manji je otpor zraka, a kočim slabo – jer propuh prolazi kroz vrata – trebam li vam reći da sam bio bijesan kada me za tu malu crticu davio i davio? Ali, prošao sam jer, ipak.... ma auto je ispravan , onda sam jurcao otvarati žiro račun jer, neizostavno mi je potreban za neku isplatu – nemere više na tekući – super, živjeli zakoni – živjele banke i ine naknade za vođenje računa; sasvim slučajno sam se sjetio da navršavamo godišnjicu naplate parkinga u kvartu – što me je, podsjetilo, da moram kupiti kartu.. pa sam opet umjesto pauze za hranjenje istu iskoristio i skoknuo do Kvatrića i ne malo se iznenadio liftu u Zagrebparkingu... ne, to nije odsjaj od ogledala već doista postoje dvije kontrolne ploče..pa da poludiš

Ali, da me ne bi kazna dočekala – ko suseda danas ujutro... na vrijeme sam obnovio kartu, popeglao karticu na 480 ćuna i to je to....




Na poslu je pukla nova priča vezana uz obračun plaće – tajni kod je 60+40... gledao sam u nevjerici... kaj 60+40? Da li to daje 100 posto ili 100? Ne kužim ... osvanulo je i pojašnjenje – 60 posto fiksni dio, 40 posto varijabilni – sastojat će se od stimulacije??? Ček, ček... ide li to samo do 100 ili se penje i do 140?....eh, Smoto, bolje da šutiš! Koliko sam puta rekao da više neću laprdati..ali, jok... moram ja imati pitanja .. .za nagradu dobio sam novu mozgalicu.... pitah – računa li se to u stimulaciju? A... ne – oštro odgovaraju...a ja, lagano, vadim opis poslova, proučavam koji su mi fiksni zadaci....prvo ću njih – za varijabilne ima vremena u varibijalno radno vrijeme ...... zanimljive su te igre riječi i njihova raznolika primjena...naravno, smoto je smoto, napravio....ali...ostao je gorak, fiksni, okus u ustima......
Ponekad mislim da me testiraju dokle mogu jašiti po meni... jer, bedak je od prvog čovjeka grada naučio...delati ko konj
No, dobro... nije to tako strašno, ali, iskreno, pomalo sam oguglao na sve novotarije koje nam smještaju iz dana u dan.... stvarno čine sve da se ljudi zahvale i odu.... samo, pitanje je...kamo? već sam pomišljao kako bi i ja na porodiljni – vidim to je sad inn kod nas.... ali, u razgovoru sa svojim ginekologom dobio sam informaciju – neizvedivo.. .e pa, niš, baš niš mi nejde od ruke. . . jesam, malo sam puko, ali, nije to ništa...
Pekjučer sam, gle čudna mi čuda, ipak, na vrat na nos stigao frizerki... već su me zvali loknica... strašno, fakat kao da kosu gnojim a ne da ju perem.... a kako sam jučer imao jedan važan sastanak morao sam barem nećemu izgledati.... da mi ne bi diša, ponovio baš «kul» provalu, ovo je naša kolegica ... Smotana ..... i, obavi frizerka na meni što ima... dobro, na mojoj kosi, krenem doma i... na semaforu na kojem sam prije skoro tri godine, doživio «landrover u leđa»..opet se crvenio... bojim se stati.... polako prilazim semaforu i pitam se vide li i ovi iza mene crveno? nevjerojatno je koliko me na ovom mjestu uvijek zaboli želudac.....



I, jučer, krećem na posao, naravno na vrijeme... ali, hop... neposredno pred firmom – prepreka na putu




... ala, ala...kako bi rekli u Šeherezad... otkud li se ovaj stvorio? Kaj hoće? Kad mi maca pređe preko ceste pomislim...neko bu naletil na tebe...ali, bome, ovom čudu to ne mogu reći... moram paziti da ja ne naletim na njega.... napravila se kolona iza mene, svi šize, trube..a ja, ja gledam i ne vjerujem ... pa kaj nije mogo gurnuti auto tri metra naprijed i, bez smetnje ikome, ugurati na ovo čudo? No, ima li smisla živcirati se? Ne, nema...osim ako... ako vam pet puta ne zazvoni fon..di si? Diša je stigao! Požuri! No, nema druge, nego, strpljen spašen...pričekati... srećom i stranka koja je dolazila na sastanak bila je iza mene...u popriličnoj koloni ... ipak sam stigao na vrijeme.....a čak sam i dobio od diše provokativni kompliment... «pa ne sjećam se kad sam te vidio friško ošišanog..:» ko da ko majmun dolazim na posao..pih.... Ipak, zanimljivo ga je bilo proučavati kada je potvrđena vijest o novim bebema – jer kao, načuo je nešto.... gledao je u nevjerici – sve odjednom? Popadali smo od smijeha – nisam vam rekao, ali, možda ste vidjeli u prošlim komentarima, bit će i dvojca bez kormilara hihihi.... na sve to, dodale su da i ja radim na istom projektu, da želim postati svjetsko čudo...tada je odmahnuo rukom i dodao – bit će kada sve vas bude uspješno mijenjao... hm... kome je sada zapelo u grlu..? no, to nikako nije razlog da sa smješkom broj 1672 nejdemo u vikend.... ( broju osmjeha morat ću posvetiti poseban post hihi)

a vrijeme – ono je bilo promjenjivo ovaj tjedan – od kiše do sunca, od toplog do hladnog – ali, molim lijepo, grijanje je počelo.... bit će računčića... no, pogled u nebo koje se mijenja svemirskom brzinom izmamilo je moj novi osmjeh...



I, imam jednu dilemu s kojom ću se boriti preko vikenda.... – da li je fer kad neko u svoju mail adresu stavi i broj godina (i pri tom, kad ju je otvorio, već je «slago») da ju «ažurira» barem svake druge godine? Naime, moj veliki prijatelj ima u svojoj adresi i broj godina – isti već godinu i pol, a kad je otvaro jednu si je već skinuo, i, uvijek imam rasprave kako smo skoro vršnjaci a svi me napadaju...neee... on je mlađi! Ma neka i bude mlađi, ali, nije li to svjesno zavaravanje svekolike javnosti? Ups...a ja imam 007 .... ali...
godine ne brojim, voljet ću (je) te dok postojim....






Vrijeme je... presporo za one koji čekaju, prebrzo za one koji se boje, predugo za one koji se raduju...ali za one koji se vole, vrijeme je vječnost.

Post je objavljen 01.10.2010. u 21:00 sati.