Prema jednoj urbanoj legendi u nekim arapskim zemljama čovjeku koji posjeduje bilo kakvu drogu – odrežu ruku . Ne znam da li je to istina , ali koliko god brutalno zvučalo mislim da itekako ima smisla.
Pravna država u kojoj živiš te fino upozori : ''Halala balala ako imaš alala halala drogu , odrezat ćemo ti balala ruku !'' Pravni subjekt je svjestan rizika u koji se upušta i vjerujem da ih većina osjeća stanovitu nelagodu zbog činjenice da će posjedovanjem halucinogenih supstanci izgubiti prilično važan ekstremitet.
Oni koji se ogluše o upozorenje pravne države se vjerojatno osjećaju glupo kad im nakon izvršenja kazne cijeli život niz tijelo visi prazan rukav .
U nekim saveznim državama zemlje koja se ponosi svojom demokracijom ( U.S.A. uredniče bloga ) još uvijek je legalna smrtna kazna . Raznorazno bijelo smeće može glumiti frajere koliko hoće , ali isto mislim da ti nije svejedno kad u podsvijesti znaš da bi za svoje postupke mogao sjesti na fotelju od 380 volti.
Masovni ubojica koji iz zatvora i dalje daje izjave da će poubijati sve živo i neživo ako ikad izađe van po mom skromnom mišljenju i ne zaslužuje da troši paštete i mesne doručke na štetu državnog proračuna . Zato ti njemu kulturno i civilizirano ubrizgaj koktelčić koji ga spada pa nek' Svetom Petru tumači svoje bolesne planove .
A sad ćemo u samo jednoj rečenici preletjeti Atlantski ocean i evo nas na Balkanskom poluotoku , točnije u Lijepoj Našoj !
Ovdje , kao što je poznato , apsolutno svatko može raditi što ga je volja uz preduvjet političke i rodijačke podobnosti . Što može prometni policajac 20-godišnjem šupku obrijane glave kad shvati da mu je otac načelnik općine koji je u procesu iskrenog domoljubnog zanosa opljačkao lokalnu tvornicu ? Ništa ! Vrati mu vozačku i zaželi sretan put ! A malo hrabriji policajac ga samo zamoli da drugi put ne vozi 220 km/h…potpuno izdrogiran .
Da ja prođem kroz crveno nakon popijene pive sudili bi mi kao da sam nacistički zločinac i nema tog Boga koji bi me spasio kaznenih bodova i novčane kazne .
Kad neka polupismena svinja u Armanijevom odijelu mrtva pijana zgazi dijete najvjerojatnije će proći lišo , ali zato treba kazniti penzionera koji na krovu svog stojadina vozi kosilicu jer svojom sporom vožnjom usporava prometni tok .
Kad netko upropasti tisuće i tisuće obespravljenih šljakera i na svoj račun na Kajmanskim otocima prebaci iznos dostatan za idućih 400 godina lagodnog života , on to radi jer zna da će dobiti par godina uvjetno, a plijen će ga po izlasku iz zatvora čekati na sigurnom mjestu .
Zamislite kako bi stvari tekle da se među tisućama ljudi koji su u procesu privatizacije popušili crveno-bijelo-plavu kitu od metra našao neki psihopat koji bi sebi postavio kao životni cilj uništiti onog koji je uništio njega i njegovu egzistenciju . Taj psiho se nikako ne bi mogao pomiriti s činjenicom da mu se glavni krivac za njegovu nesreću po izlasku iz zatvora smije na televiziji tvrdeći da je nevin i još prijeti nekom tužbom prema državi zbog povrede časti . Za povredu časti onih jadnika koji su od jutra do mraka radili kao stoka i preko noći ostali bez svega nikog baš nije previše briga . Netko će reći da se to zove kapitalizam ,a ja mislim da je to što se kod nas dogodilo ( i još se događa ) jedna najobičnija civilizacijska sramota . Nego , vratimo se mi psihu !
Znači , on je mirno istrpio što mu je firma nepovratno uništena , fino se pomirio sa svojim silnim neisplaćenim plaćama koje neće više nikad vidjeti , fino se pomirio što ga žena i djeca cijelo vrijeme nazivaju luzerom i jadnikom , fino je odgledao sve vijesti u kojima se prenosila farsa zvana suđenje čovjeku koji je kriv za sve , fino je počeo posjećivati psihijatra zbog bijesa i agresivnosti koji ne može više kontrolirati , fino je osjećao kako mu se razum mrači sve više i više , fino je shvatio da je bio u četničkom logoru zakurac , fino je pričekao par mjeseci da ovaj izađe iz zatvora u kojem je odležao kaznu kao da je nekoj curici ukrao sladoled i pomno je planirao da se bura oko tog slučaja stiša…
Nakon godinu – dvije sjeda na autobus i odlazi na more potražiti vilu ispred koje su parkirana dva-tri crna mercedesa kupljena njegovim trudom i znojem . U dvorištu vile sjedi gospodin zbog kojeg se on od normalnog čovjeka pretvorio u najobičniju životinju pomračena uma . Gleda ga kako na toplom ljetnom suncu ispija hladni gemišt i pričeka da skupo plaćeni majmun od tjelohranitelja ode pišati. Kad je dočekao taj trenutak ulazi u dvor , gleda u dva , zbunjena, tupa i priglupa oka kojima nije jasno šta taj klošar radi u njegovom bračkim kamenom popločanom dvorištu , ali kad je vidio što se sjaji u njegovoj ruci….
Što je bilo dalje prepuštam Tarantinu , ali da je samo jedan od njih skončao na ovaj način mislim da bi ova zemlja bila puno sretnije mjesto !
A Vi probajte sami sebi objasniti zašto se nakon čitanja ovog teksta osjećate dobro !
Post je objavljen 30.09.2010. u 20:46 sati.